Marketing
GARDALAND...Poklon za rođendan
Volite primati poklone? A tko ne voli!
Koji su vam pokloni najdraži? Pa sigurno oni koji su ostvarenje vaših želja ili snova.
San, životna želja moje vragolaste Drage bio je da sjedne u vlakić smrti. Svaki puta kada bi na teveu gledali reportaže o tim vratolomnim izazovima Draga bi sva ozarena maštala kako bi bilo ludo sjesti i provozati se. Napokon joj se želja i ostvarila. Luda se želja pretvorila u još luđu priču.
Pa krenimo od početka.
Dok je ležala u bolnici , očekujući sa strahom svaku novu pretragu, vidjeli smo na oglasnoj ploči poziv na izlet u Gardaland.
-Da nazovemo i pitamo?
Pa to je tek za dva tjedna, upravo dan, dva nakon rođendana. Valjda će do onda izaći iz bolnice. Za manje od pola sata aranžman je već i uplaćen. Bili smo kockari velikoga stila. Otpusno je pismo dobila dan prije izleta. Do zadnjega dana nismo znali da li ćemo moći otputovati.
Put i vrijeme priča su za sebe.
Kiša koja je danima padala nije obećavala ništa dobro. I to je jutro uporno kišilo. Prestalo je padati tek na dijelu puta kroz Italiju. A zatim skoro nadomak cilju opet kiša. Pa onda puče guma na autobusu. Jedva smo se dovukli do Gardalanda.
I tada se desilo čudo. Dok smo izlazili iz busa kiša je prestala, razvedrilo se. Čitavo poslijepodne prekrasno proljetno vrijeme. Nakon uživanja i ludih uzbuđenja, čim smo sjeli u bus, ponovo se naoblačilo i prije nego smo krenuli počeo je prolom oblaka.
Ulaz u Gardaland
Napokon ostvarenje životnog sna. Draga sva treperi u ludom uzbuđenju dok čekamo da vodić kupi karte. Gdje okrenuti objektiv i šta slikati na ulazu u svijet iz snova. U daljini vidimo vrhove ludih izazova a vodić još nije sredio ulaznice.
Veliki slap izazov je za učiniti fotku.
Odmah nakon ulaza jedan je od najvećih izazova Blue Tornado
Već na sam pogled izgleda ludo. Osjetite kako vam se trnci penju nogama a adrenalin raste. Draga van sebe od uzbuđenja. Hrabro smo stali u red u kome je bilo sto, dvijesto i više onih jednako ludih kao i mi. U prvi tren čovijek pomisli da li se uopće isplati čekati. A onda vidite da red nije statičan, da stalno idete naprijed i polako se primičete svojoj sudbini.
Obavijesti da nije za one sa slabim srcem, živcima, sa povredama, da nije za niže od 1,5m dižu vam polako tlak i uzbuđenje. Pogled na lude vožnje doprinosi uzbuđenju koje u nama raste. Na tren i pomislimo hoćemo li moči, jesmo li za to. Da li odustati dok je vrijeme.
I onda odjednom i mi smo na redu. Kompozicija od deset pari sjedala. Draga i ja hrabro sjedamo jedno do drugog, preko prsa nam se spušta konstrukcija, osiguranje sa držaćima da se imamo za šta držati. Počinje polagani uspon prema vrhu. A onda nas u trenu naginju naprijed, ostajemo visiti nad ponorom i ludilo počinje. Osjećaj kao da ste u vešmašini obješeni iza repa aviona. Zapravo čovjek i ne stigne shvatiti šta mu se sve dešava. Na kraju po izlasku noge klecaju i jedva shvaćamo da smo ipak preživjeli.
Najgore smo prošli i sve je drugo bilo uživanje i zabava.
Slijedio je vlakić u Mamut parku. Lijepi mali ludi vlakić. Nakon par minuta čekanja u redu, kada smo već pomislili kako smo brzo na ukrcaju ugledali smo nekoliko stotina ljudi kako čekaju u redu. Stvar je u tome da se u krug ulazi između zidova koji zaklanjaju pogled sve dok niste unutra i ne vidite pravo stanje. No čekanje ni ovdije nije teško. Red napreduje relativno brzo. U mnoštvu uočavamo turiste iz valjda pola Europe, svih boja i rasa. Iza nas redovnice sa djecom veselo pjevaju i šale se.
Vožnja vlakićem lijepa. Usponi, padovi, okreti u punoj brzini. Dovoljno uzbuđenja za one koji ne traže previše.
Vožnja Mamutom
Nastavljamo obilazak.
Time voyager. Naziv obećava. Nakon ulaska u objekat najprije razoćaranje. Stojite u nekakvom predvorju i slušate tipa kako vam nešto laprda sa moritora na zidovima. I upravo kada pomislite odustati uvod prestaje i ulazite u dvoranu za 3D projekcije, dobivši pri ulasku i prikladne naočale. Doživljaj je upravo fantastičan, oduševljavajući. Osjetite kako se trese brod kojim ste krenuli na fantastično putovanje. Likovi su vam nadohvat ruke, vidite kako vas napada jato šišmiša, osjećate lepet krila na nogama. Trzate se kada vas napadaju nemani ili poželite rukom dohvatiti mala umiljata stvorenja ispred vas, osječate kapi vode kada letjelica pada u more.
Ovo se jednostavno ne može propustiti. Mi smo se oduševljeni vratili da još jednom doživimo tu ljepotu.
Vlak smrti (Roller Coaster) jednostavno je bio nezaobilazan. Ipak je on bio izazov koji nas je odveo na ovaj izlet. Mislimo da je toliko poznat da i nije potrebno opisivati uzbuđenja koja pruža.
Nakon vlaka smrti lagana vožnja Gusjenicom
Ono što nas je posebno oduševilo bio je odnos prema tuđim stvarima. Na objektima gdje je obavezno odlaganje naprtnjača i svega što vam smeta možete sve slobodno odložiti sa strane, bez nadzora. Ni jedan tren nismo brinuli da će nam nešto nestati dok se ne vratimo.
Ovo je tek dio onoga što smo obišli i doživjeli, a obišli smo tek dio. Za potpun obilazak potrebno je daleko više vremena od jednog popodneva.
Sjedeći opuštena u busu Draga je rekla: "Ljubavi ostvario si mi životni san"
NAPOMENA: Kako Draga još uvijek ne može koristiti desnu ruku za pisanje još neko vrijeme neće pisati nove postove.
28.05.08...Naše prvo ovogodišnje kupanje u moru. Vrijeme prekrasno, more ugodno za kupanje. U povratku i branje trešanja, također prve ove godine. Jedno prekrasno popodne.
Na našim češkim blogovima Euridika i Moře lásky predstavljamo se češkim prijateljima
Post je objavljen 23.05.2008. u 23:22 sati.