center>


CRTICE IZ GLAVE I ŽIVOTA


Moja Ljubav

Najnježnija, najtoplija, najiskrenija

Teuta


Moja mala Sukiyaki

Zajednički blog

Teuta i Morski


Shin Imamiya Sta, Osaka

Uvijek zajedno


Osaka, May 25, 2017

Krasna misao moje Drage

Ljubav je najsnažnija svemirska energija čije titraje osjećamo u svom srcu, zato treba vjerovati samo njemu!



Blog je namijenjen onima koji žele zaboraviti svakodnevne brige i prepustiti se svijetu mašte

Kako slika vrijedi više od tisuću riječi moje ilustracije su uklopljene u postove. Nitko ne može moje misli bolje oslikati od mene samoga


NE VJERUJEM POPOVSKIM LAPRDANJIMA

Blog je otvoren 2. svibnja 2006.

U komentarima na svom blogu ne dozvoljavam blačenje i vrijeđanje drugih blogera

Moja galeria
Fotoklub Rijeka

Kako smo zavolili Japan 2016


Smoking Area, Kyoto, Fushimi Inare

1. Priprema putovanja
2. Smještaj
3. Među prijateljima
4. O pušenju
5. Ozbiljno i šaljivo
6. Predvečerje u Tokyu
7. Hrana
8. Ples meduza
9. Chozuya
10. Aqua fantasy
11. Riječ za kraj
12. Fushimi Inari Taisha
13.Večera u Kyotu
14.Moje prvo kupanje u Japanu

Kako smo zavolili Japan 2017



Osaka Castle

Pripreme

1. Dojmovi s putovanja
2. Subaru
6. Pjevamo Subaru
3. Čekamo nočni pogled
4. Mislima u Japanu
5. I tablet je tu

Torii on Miyajima, Hiroshima

1. Osaka Castle
2. Treba imati sreće
3. Sanja Matsuri
4. Vizure modernog Japana
5. Najviša zgrada Japana
6. Sayonara
7. U karaoke baru
8. Udon za ručak
9. Podzemlja velegrada
10. Vesela pjesmica
11. Beskućnik
12. Mikoshi
13. Ljepota kimona
14. Život je igra
15. Žice, žice, žice ...
16. Slobodno kao ptica
17. Ugodan restorančić
18. Kitayama cedar
19. U prvom redu partera
20. Shinjuku, Tokyo
21. Miyajima

,
Zaglavlje bloga3

31.03.2008., ponedjeljak



Zašto DA za NATO

Da li ste se ikada zapitali koliko je lagano manipulirati masama? Mnogi su taj posao znali i te kako dobro. Jedan od največih sigurno je bio Gebels. Znao je šta masama treba ponuditi da bi ih zaludio do zdravom razumu nepojmljivih granica. Iza njega slijede svi veliki diktatori počevši od Staljina do Kim Ila i Castra.
Svi oni koji žele na mase djelovati šokantno dobro znaju recept: Uvali dio istine, prikaži ju kao apsolutnu i stani na čelo zaluđenih masa.
Upravo se to dešava sa pamfletom: Reci NE za NATO. U čemu je zapravo stvar i caka? Pa stvar je upravo u tome da se pod pozivom za odbijanjem krije poziv za pristup potpisivanju peticije za referendum o ulasku u NATO. Da bi se pozivu dala težina uvaljeno je i protivljenje ulasku u NATO. Na taj su način zavedeni naivni misleći kako svojim potpisom odbijaju ulazak.
Nemam ništa protiv toga da se o takvoj odluci pita mišljenje stanovnika Hrvatske. No zamotati poziv u šarenu lažu ipak je prevara o kojoj treba glasno progovoriti. I govno umotano u sjajni papir ima sasvim drugačiji izgled. No u biti govno ostaje govno bez obzira u kakav je papir umotano.

A sada malo o temi posta: Zašto DA za NATO
Ako se okrenemo tek tren u prošlost ne možemo a da se ne prisjetimo 90te, 91ve i agresije na Hrvatsku. Bili smo napadnuti i okupirani od bradatih četničkih spodoba pod kokardama potpomognutih JNA (Jugoslovenskom nardonom armijom, kako to gorko zvuči). Bili smo totalno razoružani i gologuzi toliko da su nam se skoro jaja vukla po cesti. Bili smo razoružani od onih kojima smo osiguravali gospodstvo punih pola stolječa. I nije bilo dosta to što su nas razoružali i oteli nam oružje koje smo svojim radom kupili, već smo bili razoružani i od svijeta. Nisu nam dozvoljavali čak ni da si puške kupimo da bi se obranili od monstruma zvanog „narodna armija“, nekada treće vojne sile Europe, potpomognutog kokardama.
Bili smo sami prepušteni sebi i svojoj sudbini. Svijet je bio spreman prihvatiti i vojni puč samo da bi se održala bivša tamnica naroda. Zbog toga je njen raspad i bio tako krvav.
Sjećate se sladoredara? Došli su u Hrvatsku 91 da bi nadgledali povlačenje JNA i osigurali nekakav nazovi mir. Kao, popisivali su oružje koje je ta „narodna armija“ povlačila sa ovih prostora da se ne bi slučajno upotrijebilo u ratu protiv Hrvatske. Koje li europske naivnosti? Čim su cijevi prešle granicu uperene su na naše gradove i sela.

Zatim je došao UN na čijem je čelu bio onaj mali Japanac Popuši Pa Kašlji. Sjećate ga se po onom osmjehu Mona Lize?
Šta su učinili? Stali su na granicu po okupacijskoj liniji i pod firmom očuvanja mira stali u zaštitu zombi tvorevine. I ne samo stali u zaštitu već su pod tom zaštitom osiguravali etničko čišćenje okupiranog područja. I to im nije bilo dovoljno nego su iz Hrvatske konvojima hrane, goriva i svih životnih potrepština osiguravali život takvog proljeva.
Pa ni to im nije bilo dovoljno. Željeli su u Hrvatskoj stvoriti novu državu!
A mi smo se oslobodili, za inat svima.

Poslije rata pored svega ostaloga Hrvatska je morala imati i svoje vojne snage. HV je izrasla na onima koji su rat iznesli na svojim leđima i ranama. Izrasla je na naoružanju koje smo oteli od bivše „narodne armije“ ili ilegalno kupili u svijetu od kojekakvih švercera oružjem. No bilo kako bilo imali smo SVOJU vojsku na koju smo bili ponosni, čiji sam ponosni pripadnik bio punih 11,5 godina.
Kako smo stvarno bili opremljeni? U jednoj satniji puške svih mogučih proizvođaća: Crvene zastave, ruskih, rumunjskih i tko zna čijih sve ne. Kacige od švapskih, preko jna do američkih. Odore...O ostalom naoružanju i streljivu dala bi se napisati čitava povijest.
Kao ocu, srce mi je vrištalo kada sam na stražu morao slati vojnike u mokrim čizmama. Vojničke čizme na čijim je deklaracijama pisalo da su samo za SUHO vrijeme. Ili kada sam ih u tim promočenim čizmama morao slati na stražu na temperaturama znatno ispod minus 25.

Postupno HV je išla u preustroj. Uvedena je mogućnost civilnog služenja vojnog roka a zapovjednici izrasli u ratu ili su profesionalno školovani ili su umirovljeni ili pak jednostavno istupili iz oružanih snaga.

I kao konačan rezultat preustroja ukinuta je obveza služenja vojnog roka. Po prvi puta u zadnjih nekoliko stotina godina nema obaveznog novačenja i služenja vojnog roka. Na ovom mjestu moram pitati šta bi dali roditelji svih onih ročnika koji su se, ne mogavši psihički izdržati ubili na straži ili drugim prilikama, da im dijete nije moralo ići u vojsku.
Umjesto obaveze služenja dobili smo vojsku profesionalaca, onih koji oblače odoru iz svojih vlastitih razloga i što je najvažnije dobrovoljno. Vojnik profesionalac, plačenik, samim potpisom ugovora pristaje da bude poslan po potrebi na svako područje i ratište. Za takva slanja nisu potrebne posebne odluke i kuknjava zabrinutih roditelja.

U svijetu u kojem živimo sami za sebe mogu živjeti tek Cuba (pitanje koliko još dugo) Koreja i slični diktatorski režimi koji se plaše otvoriti granice zbog straha od osobnog pada sa vlasti. U Europi koja se ujedinjuje možemo ili ostati ono što je nekada bila Albanija a sada sjrbija, ili ući u to društvo.

Plaše nas time da ćemo ulaskom u NATO morati osigurati čak tri baze.
Kako je pamet mala a sječanje kratko? Za primjer nabrojati ću koliko je baza samo u Rijeci i okolici imala takozvana jna: Draga, Sveta Katarina, Trsat, Klana, Lisac, Šapjane, Grobnik. Ovdije mislim isključivo na objekte pune vojske ili na vojna skladišta. Bilo bi predugačko nabrajati sve objekte.
Šta reči za Pulu koja je čitava bila baza, za otoke čije je podzemlje bilo izbušeno podzemnim lukama ili skladištima, šta reči za otoke kojima se nije smjelo pristupiti jer su čitavi bili vojne baze.
Morati ćemo im osigurati jedan aerodrom kao zrakoplovnu bazu! Koliko je takvih baza imala bivša jna? Da li znate da je jedan od najvećih podzemnih aerodroma u ovom dijelu Europe bio smješten na granici Hrvatske i Bosne u okolici Bihaća. U njegove su rupetine utrošene milijarde dolara, za razliku od onih par stotina miliona koji nam se spominju kao NATO troškovi. A svaki je aerodrom imao posebne dijelove namijenjene isključivo u vojne svrhe.
Morati ćemo dati poligon u Slunju za NATO potrebe. Pa za Boga miloga koliko je takvih poligona imala propala država samo u Hrvatskoj?

Da li je uopće potrebno spominjati šta će značiti tipizirano i moderno naoružanje i oprema u financijskom smislu. Unificiranu je opremu daleko jeftinije održavati nego ono što smo do sada imali.

I za kraj. Članstvo u NATO-u znači i veću sigurnost za državu nego imati vlastite oružane snage i biti slijepo crijevo međunarodne zajednice.

Živimo u Europi koja se ujedinjuje, kako u ekonomskom tako u političkom i vojnom smislu. Da li želite biti na razini sjrbije i Cube?
JA TO NE ŽELIM
Imam vlastitu glavu da njome razmišljam a ne da nasjedam na tuđe podbacivanje

Namjerno nisam čitao vaše postove kada sam vas pozivao na ovaj blog da bih vidjeo reakcije na poziv takve vrste, zapravo spam. Inače takav se pristup protivi mome poimanju korektnog bloganja.
Želio sam čuti vaše mišljenje kada vam se ponudi i druga strana medalje


Na blogu Drage možete čitati Profesionalna deformacija a na zajedničkom Zajedno do orgazma

- 00:48 - Pusti vodu (34) - Isprintaj - #



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Videa iz Japana

Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri

1 Siječanj 2025



Vodič Japanom, sve što vas zanima i što je dobro znati


Kako smo zavolili Japan 2018


Asahi Beer Tower, Golden Flam and Tokyo Skytree

Pripreme

1. Opet među prijatelje
2.Javili su se iz hotela
3. Karte su kupljene
4. Hotel rezerviran
5. Sve je spremno
6. Još jedan dan



Japan 2018

1. Vratismo se u Hrvatsku
2.Shukkeien Garden, Hiroshima
3. Shinkansen Hikari
4. Japan, zemlja vulkana
5. Dječji spomenik mira, Hiroshima
6. Priroda je sveta
7. Osjećati se ugodno
8. Japan, second hand
9. Kako priječi cestu
10. Žuti i kosooki
11. Hiroshima 6. kolovoza 1945.
12. Music festival
13. Pjesma rađa prijatelje
14. Himeji Castle
15. Par kapi Japana
16. Tamo visoko
17. Mount Shosha
18. Marble beach, Rinku, Osaka
19. Japanska drvena arhitektura
20. Ima toga i u Japanu
21. Ručak u Kobe-u
22. Kobe Nunobiki Herb Gardens

Kako smo zavolili Japan 2019,

Planiranje putovanja

1. Odluka je pala, putujemo
2. Mi letimo, lala la
3. Kako do Japana
4. Počinje odbrojavanje
5. Yokohama

Mi kao Japanci

1. Ne izgubiti se
2. Gejša i samuraj
3. Sitnice koje to nisu
4. Hachiko, vjernost psa
5. Shinto vjenčanje
6. Vidjeti da bi vjerovali
7. Japanom 220/sat
8. Draga uspomena
9. Shibamata
10. Kišno jutro u Yokohami
11. HIKAWA MARU
12. Povjerljivi japanski razgovori
13. Najveći pauk na svijetu

JAPAN


1. Amaterasu, Boginja Sunca
2. Obnova hrama Boginje Amaterasu
3. Glicinija, najljepša na svijetu
4. Presađivanje najveće glicinije
5. Trešnjin cvijet u Japanu
6.Podzemni bicikl parking
7. Festival azaleja, Tokyo
8. ZOO Osaka
9. Japanom 220/sat
10. Ginko
11. Spavanje u kapsulama
12. Shinkansen i Maglev
13. Akvarij Osaka
14. Opet malo o Japanu
15. O japanskoj hrani
16. Staro-novo, japan
17. Setsubun festival
18. Hiroshima, Ptica na dlanu
19. Negdje nad Sibirom
20. Poplave u Japanu
21. Mostići u parkovima
22. Veliki val Kanagave
23. Uspomena na Osaku
24. Higashi Hoganji Temple







Design by More ljubavi

Uz rivu