Volite se maziti?...A??????
A tko ne voli.....
Obožavam maziti svoju Dragu i biti mažen.
Ima bezbroj načina maženja. Za mene je maženje i držanje Drage za ruku dok šećemo, i iznenadni zagrljaj i poljubac u šetnji u pola riječi, i šapat u uho dok ispijamo kavu u Kontu, i svaki tren u kome osjećamo jedno drugo.
Sada ćete se vjerovatno upitati kako se najviše volim maziti.
Ja vam obožavam kleknuti pored kreveta i položiti glavu na njene grudi. A kakve su to grudi ljudi moji. Najljepše, najtoplije, najjebozovnije, naj...naj...naj. I onda ona položi dlan na moju kosu nježno me milujući, igrajuči se prstima u kosi.
Eee i da ne zaboravim napomenuti. Lijevu joj ruku provućem između nogu i uhvatim za dupence. A kakvo tek ima dupence, to je posebna priča, Jednostavno ne mogu odoljeti a da ju u svakoj prilici ne gricnem ili poljubim u to njeno dupence. I da, još jedna jako važna osobina tog dupenceta. Draga je izuzetno škakljiva a dupence u tome prednjači. Dovoljno je da se samo malo poigram prstima i ona već skače. Ne znam da li ste vi primjetili na svojoj dragoj ali čim pomilujem njeno dupence ono se automatski stisne...a meni to tako simpatično.
Vidi mene...sa grudi pa pravo na dupence. Kad mi vrag ne da mira.
No da se mi lijepo vratimo na te najljepše, najtoplije, naj...naj...grudi. Kako odoljeti a ne gricnuti bradavicu koja se odmah ukruti ispod trenirke. Je, je, upravo tako. Odmah se ukruti. Pa vidim valjda kako se trenirka digla upravo na tom mjestu. Ne znam koji je to vrag u meni no ja sam vam kao malo dijete. Čim vidim priliku dođe mi da cicam. A čini mi se da je i Dragoj drago kada cicam, još se nikada nije bunila. Naprotiv, samo dublje uvuče prste u moju kosu i čvršće me privine na grudi.
Pa onda opet ti poljupci. Dugi, topli, nježni, beskonačni poljupci.
Sada vi meni recite tko bi odolio sisati takve grudi samo preko trenirke. Nitko živ, pak ni ja. A nisu samo grudi stvorene da budu sisane.
Kako volim biti mažen i maziti svoju Dragu. Kako samo volim kada mi brada na Nju miriše.
Draga i ja obožavamo prirodu. Ja sam dugogodišnji strastveni gljivar a Draga je željno čekala da joj svoje znanje prenesem u zajedničkom branju. I sama obožava gljive no nedostaje joj poznavanje. Nije li prekrasno kada dvoje ljudi ima iste strasti...
Danas smo napokon uživali.
Vlakom do Fužina, pivce i kava, a zatim na jezero.
Jutarnje se sunce tek diglo nad Bajer. Boje jeseni u trenu su nas očarale. Jutro bez magle, bez oblačića, bez vjetra. Ugodno, ni hladno ni toplo, stvoreno za šetnju.
Znao sam da gljive nećemo nači na toj strani brda no to nije bio razlog da ne
krenemo u potragu. Ljepota šume u ovo ranojesenje doba, mekani sag lišća pod nogama i zrak pun mirisa. Treba li išta više da se potpuno prepustimo ljepoti pješačenja.
Ma našlo se gljiva a Draga bi puna znatiželje stala pored svake sa obaveznim pitanjem: A koja je ova, zašto ne beremo ako su jestive? Zapravo mi je najteže i bilo objašnjavati zašto jestive ne beremo. Panjevke su zvale sa svih strana. Manje kvalitetni vrganji ostajali su iza nas. Prekrasan busen sraštenica ostavio sam tamo gdje sam ga našao i zato sam čitav dan slušao nebrojeno puta ponovljeno pitanje: A zašto ga nismo uzeli. Nikako nije mogla razumjeti moj princip da berem tek dvije, tri vrste iako toliko toga ima.
Kad smo nakon duge šetnje kroz šumu stigli na južnu padinu Draga je napokon pronašla SVOG PRVOG VRGANJA. Sreći nije bilo kraja.
Za ovog drugog ljepotana učinili smo nekoliko dodatnih kilometara. Znao sam gdje ću ga nači. Bilo je predivno vidjeti ga kako ponosno stoji na padini izdignut iznad lišća. Već izdaleka sam ga vidjeo, kao da je samo nas nas čekao.
Kada smo izašli iz šume u košarici su bili vrganji i rujnice.
Mislim da nije potrebno reči sa koliko je poljubaca bila začinjena šetnja. I ne samo šetnja već čitav dan.
Na povratku opet pivo i kava. Šest sati šume i prirode zaslužuju malo odmora.
Za večeru sam napravio tople sendviće od rujnica a vrganji čekaju sutrašnji ručak.
Naš prvi odlazak u šumu ostati će u krasnoj uspomeni.
Dok ovo pišem gledam Dragu kako duboko spava shrvana slatkim umorom...
Kako ne spomenuh u postu Draga me podsjetila da i to napišem. Jasno da je šuma i izvor straha. Spomenuo sam joj mogućnost da sretnemo i medvjeda. Hrabro se nosila sa strahom ni jednog trenutka ne dajuči do znanja da i o tome razmišlja.
Spomenula je Kinky u komentaru da sam mogao napisati i kako pripremam tople sendviče.
Spremam ih isključivo od rujnice (lactarius deliciosus). Odrežem stručak, na lističe stavim malo putra i mrvicu soli. Gljive položim klobukom na toplu tavicu sa malo putra. Tako ih pečem dvije tri minute a zatim okrenem na lističe i preko njih stavim kruh. Nakon dvije tri minute ponovo gljive okrenem, vratim na njih kruh i još minutu dvije pećem. Kruh upije sokove i miris gljiva. Napravim sendviče i to je to. Od ovakve pripreme čitava kuća miriši a o okusu suvišne su riječi. U par minuta obrok za bogove je gotov. Jeduči ih i osjećam se kao Bog
Za one koje je zaintrigirao topli sendvič par riječi o rujnici. Kao što joj latinsko ime kaže spada u mliječnice. Na presjeku ili na oštećenom mjestu ispušta mlijeko crvenkaste boje (neke druge iz tog roda mlijeko boje mrkve) koje na zraku pozeleni i potamni. Raste u mješanim šumama a prednost joj je ta što ju možete nabrat bez puno traženja u velikim količinama. I ono što je za berača početnika najvažnije: crvenkasto mlijeko izdvaja ih od svih ostalih gljiva i ne postoji mogučnost zamjene sa nekom otrovnicom. Samo mliječnice ispuštaju na presjeku mlijeko a sve sa crvenkastim su jestive. Mlade primjerke nalazio sam ukiseljene na policama trgovina.