Marketing
Jesen u šumi
Draga i ja obožavamo prirodu. Ja sam dugogodišnji strastveni gljivar a Draga je željno čekala da joj svoje znanje prenesem u zajedničkom branju. I sama obožava gljive no nedostaje joj poznavanje. Nije li prekrasno kada dvoje ljudi ima iste strasti...
Danas smo napokon uživali.
Vlakom do Fužina, pivce i kava, a zatim na jezero.
Jutarnje se sunce tek diglo nad Bajer. Boje jeseni u trenu su nas očarale. Jutro bez magle, bez oblačića, bez vjetra. Ugodno, ni hladno ni toplo, stvoreno za šetnju.
Znao sam da gljive nećemo nači na toj strani brda no to nije bio razlog da ne
krenemo u potragu. Ljepota šume u ovo ranojesenje doba, mekani sag lišća pod nogama i zrak pun mirisa. Treba li išta više da se potpuno prepustimo ljepoti pješačenja.
Ma našlo se gljiva a Draga bi puna znatiželje stala pored svake sa obaveznim pitanjem: A koja je ova, zašto ne beremo ako su jestive? Zapravo mi je najteže i bilo objašnjavati zašto jestive ne beremo. Panjevke su zvale sa svih strana. Manje kvalitetni vrganji ostajali su iza nas. Prekrasan busen sraštenica ostavio sam tamo gdje sam ga našao i zato sam čitav dan slušao nebrojeno puta ponovljeno pitanje: A zašto ga nismo uzeli. Nikako nije mogla razumjeti moj princip da berem tek dvije, tri vrste iako toliko toga ima.
Kad smo nakon duge šetnje kroz šumu stigli na južnu padinu Draga je napokon pronašla SVOG PRVOG VRGANJA. Sreći nije bilo kraja.
Za ovog drugog ljepotana učinili smo nekoliko dodatnih kilometara. Znao sam gdje ću ga nači. Bilo je predivno vidjeti ga kako ponosno stoji na padini izdignut iznad lišća. Već izdaleka sam ga vidjeo, kao da je samo nas nas čekao.
..........Njen prvijenac................................................Ljepotan
Kada smo izašli iz šume u košarici su bili vrganji i rujnice.
Mislim da nije potrebno reči sa koliko je poljubaca bila začinjena šetnja. I ne samo šetnja već čitav dan.
Na povratku opet pivo i kava. Šest sati šume i prirode zaslužuju malo odmora.
Za večeru sam napravio tople sendviće od rujnica a vrganji čekaju sutrašnji ručak.
Naš prvi odlazak u šumu ostati će u krasnoj uspomeni.
Dok ovo pišem gledam Dragu kako duboko spava shrvana slatkim umorom...
Kako ne spomenuh u postu Draga me podsjetila da i to napišem. Jasno da je šuma i izvor straha. Spomenuo sam joj mogućnost da sretnemo i medvjeda. Hrabro se nosila sa strahom ni jednog trenutka ne dajuči do znanja da i o tome razmišlja.
Spomenula je Kinky u komentaru da sam mogao napisati i kako pripremam tople sendviče.
Spremam ih isključivo od rujnice (lactarius deliciosus). Odrežem stručak, na lističe stavim malo putra i mrvicu soli. Gljive položim klobukom na toplu tavicu sa malo putra. Tako ih pečem dvije tri minute a zatim okrenem na lističe i preko njih stavim kruh. Nakon dvije tri minute ponovo gljive okrenem, vratim na njih kruh i još minutu dvije pećem. Kruh upije sokove i miris gljiva. Napravim sendviče i to je to. Od ovakve pripreme čitava kuća miriši a o okusu suvišne su riječi. U par minuta obrok za bogove je gotov. Jeduči ih i osjećam se kao Bog
Za one koje je zaintrigirao topli sendvič par riječi o rujnici. Kao što joj latinsko ime kaže spada u mliječnice. Na presjeku ili na oštećenom mjestu ispušta mlijeko crvenkaste boje (neke druge iz tog roda mlijeko boje mrkve) koje na zraku pozeleni i potamni. Raste u mješanim šumama a prednost joj je ta što ju možete nabrat bez puno traženja u velikim količinama. I ono što je za berača početnika najvažnije: crvenkasto mlijeko izdvaja ih od svih ostalih gljiva i ne postoji mogučnost zamjene sa nekom otrovnicom. Samo mliječnice ispuštaju na presjeku mlijeko a sve sa crvenkastim su jestive. Mlade primjerke nalazio sam ukiseljene na policama trgovina.
Na blogu Drage možete čitati Monotonija...ah ta opasna boljka a na zajedničkom blogu Pornografija i ljubav
Post je objavljen 08.10.2007. u 22:08 sati.