25.09.2007., utorak

Spušta se veće na moru

Napokon ponovo na moru. Kompanjo ima nogu u gipsu pa nismo isplovili skoro mjesec dana. Juće smo morali jer je pitanje kada ćemo moći ponovo a vrše treba premjestiti. Posao se od jutra odužio do u noć. Predvećerje me podarilo ljepotom koju samo more može pokloniti. Dok se Sunce polako spuštalo za Učku nastojao sam uhvatiti svaki djelič te ljepote. Zalasci nas uvijek oduševljavaju no iskustvo me poučilo da nije dovoljno učiniti tek jednu sliku kad svaki tren nudi novu ljepotu. Stoga sam učinio niz slika i tek je odabir onoga najljepšeg urodio ovim postom. Nadam se da će ove slike i kod vas pobuditi barem djelič ljepote u kojoj sam i sam uživao. Na blogu Drage možete čitati Prvi poljubac a na zajedničkom blogu Čekamo vaše prijedloge.

- 14:22 - Pusti vodu (49) - Isprintaj - #

22.09.2007., subota

SNI O MORU

..............................Ne znam zašto za tobom opet žudim, .................................Da jedrim još jednom, kad si burno svo: ..............................Tvoj šum i pred smrt čut ću pod krevetom, .................................Krv mi zauvijek prože tvoja sô. ..............................Dosad te vidjeh, dok šiba rebra lađâ .................................Tvoj bič, mnogoplet, ljuta bijesa pun; ..............................I ko jezero tiho galilejsko, .................................Kad Isus šeto na Simonov čun. ..............................I vidjeh tako blag tvoj nježni vjetar, .................................Kao kad ljeti njiše usjev žut, ..............................Vidjeh gdje suncu pokazuje na pô .................................Trupove lađa bijes tvoj, moćan, ljut. ..............................Ti znaš ukrotit najdivljiji život, .................................I da ohol i velik svine pâs, ..............................Mislim Armadu, što jedrâ naduvenih, .................................Pohlepnih, silnih, prezre munjin glas. ..............................Al vidjeh mornarče mlado, utopljeno; .................................Ti krutom rukom baci ga na žal, ..............................Nebeski modre oči pijesak zasu, .................................Resinom nježnu bradu pokri val. ..............................Usprkos svemu, za tobom opet žudim, .................................Da jedrim još jednom, kad si burno svo: ..............................Tvoj šum i pred smrt čut ću pod krevetom, .................................Krv mi zauvijek prože tvoja so. ..............................William Henry Davies, prijevod Ivan Goran Kovačić Kako je lijepo na današnji dan prisjetiti se prvog poljupca. Godina je prošla kao u snu i želim da i sve ostale budu jednako lijepe. Volim te Ljubavi moja Na blogu Drage možete čitati Biti dobar ljubavnik, znači... a na zajedničkom blogu Čekamo vaše prijedloge.

- 14:08 - Pusti vodu (19) - Isprintaj - #

17.09.2007., ponedjeljak

Dvorišta našeg djetinjstva

Sa ovim postom završavam priču o Češkoj. Svi mi, stariji blogeri, imamo svoja sijećanja na dane djetinjstva. Savatko ima neku svoju priču, netko lijepu, netko tužnu iz tih dana koji su ostali iza nas.. Još dok smo živjeli u mailu i razgovormiku često smo Draga i ja znali pričati i o našim djetinjstvima. Pričao sam joj o Rijeci i Vežici iz dana mog djetinjstva.Kada smo doselili Donja je Vežica bila na kraju svijeta. Tek dvanaest kuća novog naselja.Mat je plakala kada je vidjela taj goli kamenjar. Na trolejbus se išlo na Pećine ili Krimeju. Po kruh u pekaru na Krimeji ili današnjem okretištu šestice ako smo željeli svježi kruh. Mi klinci imali smo sve u tom kamenjaru. Rasli smo zajedno sa njime. Mene je umjesto društva više privlačilo more. Volio sam otići do mora bez obzira na godišnje doba i vrijeme. Satima sam znao uživati uz more maštajući o plavim daljinama.Usprkos snovima nikada se nisam otisnuo na daleka mora. Danas je naselje u kojem sam nekada rastao jedan od najljepših dijelova grada. Prilikom posjeta Brnu posjetili smo i mjesta njenog djetinjastva. Za razliku od mene Draga je u djetinjstvu imala i ružnih trenutaka. Njen je svijet bio vrt sa dvije lipe i visokim zidom. U svojim je tužnim trenucima često znala sjesti i zamišljati kako je taj ružan zid zapravo prolaz u neki ljepši svijet. U njenoj bujnoj mašti kojoj ne nedostaje imaginacije iza toga su zida bile daleke zemlje i mora njenih snova. Iza tog je zida bila sloboda mašte jedne curice čiji je san bio otisnuti se tamo daleko iza zida... Veliki dio njenog kvarta sada su prazne ili poluprazne zgrade zahvaljujuči mufljuzu koji je sve kupio i sada prepušta propadanju čekajuči da dobro zaradi. Nema više njenog kina u kome je provodila puno vremena, nema njene škole, nema puno toga što je nekada bilo dijelom njenog djetinjstva. Vrt nekada pun dječje igre sada je obrastao u korov i tako prazan. Skoro je nemoguće zamisliti da je jedan izuzetno ružan zid nekada bio ulaz u jedan prekrasan svijet iz mašte. Jedino su lipe još zelene i čuvaju uspomene. More naše mašte Na blogu Drage možete čitati Biti dobar ljubavnik, znači a na zajedničkom blogu Čekamo vaše prijedloge

- 22:30 - Pusti vodu (17) - Isprintaj - #

03.09.2007., ponedjeljak

Utisci s putovanja...Prag

Za naše bračno putovanje izabrasmo Češku. Ustvari skoro tjedan dana proveli smo u njenom rodnom Brnu a zadnji smo dan ostavili za posjet Pragu. Bilo je to najlogičnije riješenje jerbo smo na taj način imali skoro čitav dan na raspolaganju, a vlak za Rijeku polazi iz Praga u 1 noću. Draga je već nekoliko puta bila u Pragu, no jedna je stvar biti vođen a sasvim druga samostalno obilaziti grad i snalaziti se. Iz tih je posjeta znala šta bi otprilike trebalo obići. Meni je to bilo prvi puta. Kako vlak nije išao do glavne stanice sišli smo u stanici (nádraži) Holešovice te zatim metroom do centra, do Muzeja. Jasno da smo prije toga kupili plan grada. Na stanici smo kupili cjelodnevnu kartu koja košta cca 16 kuna a vrijedi za sva prevozna sredstva. Iskreno rečeno pomalo sam se plašio kako se snaći prvi puta u metrou u gradu u kome sam također prvi puta. Kako pod zemljom znati gdje se nalazim. Ubrzo sam shvatio da je moj strah bio bez razloga. Po izlasku iz metroa sjeli smo u kafić na Vaclavskom trgu (Václavské Naměsti) i uz pivo i kavu napravili plan razgledanja grada. Na planu grada lijepo su ucrtane tri pruge metroa sa stanicama i ubrzo nam je sve bilo jasno. Kako upoznati jednu od europskih prijestolnica kulture u svega desetak sati kada su za to potrebni dani? Odlučili smo stoga da obiđemo stari dio Praga sa obje strane Vltave a da se pri tome ne zadržavamo posjetom crkvama i muzejima koje bi za i malo ozbiljnije upoznavanje odnesle jako puno vremena. Dobar dio svojih studentskih godina proveo sam u riječkom studentskom klubu Jan Palach i normalno je bilo da se prije nego krenemo dalje poklonim pred spomen pločom tom heroju naših dana. Spomen se nalazi u onom zelenilu na gornjoj slici A SADA MALA ŠETNJA PRAGOM Sjedamo u metro i počinjemo naš obilazak na Karlovom mostu.Nešto prije ulaza na most smješten je muzej srednjovjekovnog mučilišta. Je nas privlačilo da uđemo no ipak smo odoljeli izazovu Na most se ulazi kroz toranj sagrađen 1400 godine a istočnu stranu krasi grupa statua. Na mjestu današnjeg mosta nalazila su se dva mosta 1160g, drveni i kameni, oba uništena u poplavi. Gradnja novog mosta počela je 1357 a završen je u 15st. Most krasi 30 skulptura uglavnom baroknog stila. Iako sve svjetske jezike možete čuti diljem Praga most je jedinstveno mjesto na kome se stvarno osjećate ponosnim dijelom te mješavine naroda, jezika i kultura. Mnoštvo slikara, glazbenika i trgovaca suvenirima upotpunjuje doživljaj. Sa mosta je prekrasan pogled na crkve i stara zdanja lijeve obale Vltave. Najinteresantniji nam je doživljaj sa one strane mosta iznenađenje koje smo doživjeli. Ne želeći obilaziti crkve odlučili smo se vratiti drugim mostom. Hodajuči malom ulicom obratih Dragoj pažnju na visoki sivi , dugački zid. Misleči kako se opet radi o nekom popovskom zdanju pomalo gnjevno sam Dragoj spomenuo kako su se ogradili. Vidjesmo u tom zidu i nekakva vrata i odlučismo se barem naviriti. Našem iznenađenju nije bilo kraja kada smo u prerkrasnom perivoju vidjeli natpis «Senat Republike Češke». Vrijedilo je posvetiti barem sat vremena uživanju. Zgodno je bilo vidjeti i jezerce sa zlatnim «ribetinama» i šaranima od kojih bi svakom ribiču odmah zadrhtale ruke. Zelenilom ponosno šeću paunovi. Popodne smo posvetili obilasku Starog grada. Objekat koji se jednostavno ne može zaobići je Stara gradska vječnica, Orloj. Pročelje krasi prekrasan astronomski sat postavljen1410 godine a kažu da do danas još nikada nije bio u kvaru. Svaki puni sat iznad sata se otvaraju dva mala prozora a pored njih prolaze figure apostola. Iako mislim da se zapravo u tom prolazu apostola i nema šta vidjeti trg je svaki puta pretrpan turistima koji napetih objektiva čekaju da uhvate taj poseban tren. Sa trga kreću i kočije vozeći turiste a meni je najzgodniji detalj bio vreča na štapu kojom kočijaši hvataju ispod konjskog repa ako se konju slučajno putem prisere. Jedino nisam mogao prokužiti šta rade ako konj slučajno počne vršiti malu nuždu, ako to tako možemo nazvati. Predveće smo proveli na vidikovcu Višegrada odmarajući u prekrasnom pogledu na Prag. I za kraj dvije ružnije uspomene Na trgu pored Viječnice odlučismo odmoriti noge uz pivo i kavu. Kako na trgu piva košta oko 80 kruna sjetih se da smo odmah u pokrajnjoj ulici vidjeli Pilsnerovu pivnicu sa reklamom da je piva 29,5 kr. Sjedosmo i uz moju kriglu Draga je naručila kapučino. Račun 100 kr. Nije potrebno reči da su nam oči skoro iskočile kada smo vidjeli cijenu kapučina. Iz principa ga vratismo a Draga je popila osvježavajuće piće koje cijenom nije prelazilo moju kriglu. Druga je pak ružna stvar van svake pameti. Više smo od sat vremena izgubili na stanici nastoječi doznati veze za natrag. Ni u informacijama ni na blagajnama nitko nam nije znao reči koja je veza za Rijeku iako smo pokazivali naše vozne karte. Nisu znali skopčati najjednostavniju vezu 3 međunarodna vlaka: Galileo na relaciji Prag-Budimpešta sa presjedanjem u Breclavu na Schopina za Beč (Varšava-Beč) uz kratko čekanje te u Beču presjedanje na Emonu sa vagonima za Rijeku. Slušajuči razne kombinacije ispadalo je skoro da nam je najjednostavnija veza preko Bona i Pariza za Rim pa onda...Kako nam je u Rijeci prilikom kupnje karata rečeno da je veza direktna sjeli smo na vlak pa šta bude i sretno se vratili. Na blogu Drage možete čitati Onaj pravi...a na zajedničkom blogu Čekamo vaše prijedloge Naši češki blogovi Euridika i Moře lásky

- 00:10 - Pusti vodu (41) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Videa iz Japana