17.09.2007., ponedjeljak
Dvorišta našeg djetinjstva
|
Sa ovim postom završavam priču o Češkoj. Svi mi, stariji blogeri, imamo svoja sijećanja na dane djetinjstva. Savatko ima neku svoju priču, netko lijepu, netko tužnu iz tih dana koji su ostali iza nas.. Još dok smo živjeli u mailu i razgovormiku često smo Draga i ja znali pričati i o našim djetinjstvima. Pričao sam joj o Rijeci i Vežici iz dana mog djetinjstva.Kada smo doselili Donja je Vežica bila na kraju svijeta. Tek dvanaest kuća novog naselja.Mat je plakala kada je vidjela taj goli kamenjar. Na trolejbus se išlo na Pećine ili Krimeju. Po kruh u pekaru na Krimeji ili današnjem okretištu šestice ako smo željeli svježi kruh.  Mi klinci imali smo sve u tom kamenjaru. Rasli smo zajedno sa njime. Mene je umjesto društva više privlačilo more. Volio sam otići do mora bez obzira na godišnje doba i vrijeme. Satima sam znao uživati uz more maštajući o plavim daljinama.Usprkos snovima nikada se nisam otisnuo na daleka mora. Danas je naselje u kojem sam nekada rastao jedan od najljepših dijelova grada. Prilikom posjeta Brnu posjetili smo i mjesta njenog djetinjastva. Za razliku od mene Draga je u djetinjstvu imala i ružnih trenutaka.  Njen je svijet bio vrt sa dvije lipe i visokim zidom. U svojim je tužnim trenucima često znala sjesti i zamišljati kako je taj ružan zid zapravo prolaz u neki ljepši svijet. U njenoj bujnoj mašti kojoj ne nedostaje imaginacije iza toga su zida bile daleke zemlje i mora njenih snova. Iza tog je zida bila sloboda mašte jedne curice čiji je san bio otisnuti se tamo daleko iza zida...  Veliki dio njenog kvarta sada su prazne ili poluprazne zgrade zahvaljujuči mufljuzu koji je sve kupio i sada prepušta propadanju čekajuči da dobro zaradi. Nema više njenog kina u kome je provodila puno vremena, nema njene škole, nema puno toga što je nekada bilo dijelom njenog djetinjstva. Vrt nekada pun dječje igre sada je obrastao u korov i tako prazan. Skoro je nemoguće zamisliti da je jedan izuzetno ružan zid nekada bio ulaz u jedan prekrasan svijet iz mašte. Jedino su lipe još zelene i čuvaju uspomene. More naše mašte  Na blogu Drage možete čitati Biti dobar ljubavnik, znači a na zajedničkom blogu Čekamo vaše prijedloge |
- 22:30 -
Pusti vodu (17) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
