Marketing
Utisci s putovanja...Prag
Za naše bračno putovanje izabrasmo Češku. Ustvari skoro tjedan dana proveli smo u njenom rodnom Brnu a zadnji smo dan ostavili za posjet Pragu. Bilo je to najlogičnije riješenje jerbo smo na taj način imali skoro čitav dan na raspolaganju, a vlak za Rijeku polazi iz Praga u 1 noću.
Draga je već nekoliko puta bila u Pragu, no jedna je stvar biti vođen a sasvim druga samostalno obilaziti grad i snalaziti se. Iz tih je posjeta znala šta bi otprilike trebalo obići. Meni je to bilo prvi puta.
Kako vlak nije išao do glavne stanice sišli smo u stanici (nádraži) Holešovice te zatim metroom do centra, do Muzeja. Jasno da smo prije toga kupili plan grada. Na stanici smo kupili cjelodnevnu kartu koja košta cca 16 kuna a vrijedi za sva prevozna sredstva.
Iskreno rečeno pomalo sam se plašio kako se snaći prvi puta u metrou u gradu u kome sam također prvi puta. Kako pod zemljom znati gdje se nalazim. Ubrzo sam shvatio da je moj strah bio bez razloga. Po izlasku iz metroa sjeli smo u kafić na Vaclavskom trgu (Václavské Naměsti) i uz pivo i kavu napravili plan razgledanja grada. Na planu grada lijepo su ucrtane tri pruge metroa sa stanicama i ubrzo nam je sve bilo jasno.
Kako upoznati jednu od europskih prijestolnica kulture u svega desetak sati kada su za to potrebni dani? Odlučili smo stoga da obiđemo stari dio Praga sa obje strane Vltave a da se pri tome ne zadržavamo posjetom crkvama i muzejima koje bi za i malo ozbiljnije upoznavanje odnesle jako puno vremena.
Dobar dio svojih studentskih godina proveo sam u riječkom studentskom klubu Jan Palach i normalno je bilo da se prije nego krenemo dalje poklonim pred spomen pločom tom heroju naših dana.
Spomen se nalazi u onom zelenilu na gornjoj slici
A SADA MALA ŠETNJA PRAGOM
Sjedamo u metro i počinjemo naš obilazak na Karlovom mostu.Nešto prije ulaza na most smješten je muzej srednjovjekovnog mučilišta. Je nas privlačilo da uđemo no ipak smo odoljeli izazovu
Na most se ulazi kroz toranj sagrađen 1400 godine a istočnu stranu krasi grupa statua.
Na mjestu današnjeg mosta nalazila su se dva mosta 1160g, drveni i kameni, oba uništena u poplavi. Gradnja novog mosta počela je 1357 a završen je u 15st. Most krasi 30 skulptura uglavnom baroknog stila. Iako sve svjetske jezike možete čuti diljem Praga most je jedinstveno mjesto na kome se stvarno osjećate ponosnim dijelom te mješavine naroda, jezika i kultura.
Mnoštvo slikara, glazbenika i trgovaca suvenirima upotpunjuje doživljaj. Sa mosta je prekrasan pogled na crkve i stara zdanja lijeve obale Vltave.
Najinteresantniji nam je doživljaj sa one strane mosta iznenađenje koje smo doživjeli. Ne želeći obilaziti crkve odlučili smo se vratiti drugim mostom. Hodajuči malom ulicom obratih Dragoj pažnju na visoki sivi , dugački zid. Misleči kako se opet radi o nekom popovskom zdanju pomalo gnjevno sam Dragoj spomenuo kako su se ogradili. Vidjesmo u tom zidu i nekakva vrata i odlučismo se barem naviriti. Našem iznenađenju nije bilo kraja kada smo u prerkrasnom perivoju vidjeli natpis «Senat Republike Češke». Vrijedilo je posvetiti barem sat vremena uživanju. Zgodno je bilo vidjeti i jezerce sa zlatnim «ribetinama» i šaranima od kojih bi svakom ribiču odmah zadrhtale ruke. Zelenilom ponosno šeću paunovi.
Popodne smo posvetili obilasku Starog grada. Objekat koji se jednostavno ne može zaobići je Stara gradska vječnica, Orloj. Pročelje krasi prekrasan astronomski sat postavljen1410 godine a kažu da do danas još nikada nije bio u kvaru. Svaki puni sat iznad sata se otvaraju dva mala prozora a pored njih prolaze figure apostola. Iako mislim da se zapravo u tom prolazu apostola i nema šta vidjeti trg je svaki puta pretrpan turistima koji napetih objektiva čekaju da uhvate taj poseban tren.
Sa trga kreću i kočije vozeći turiste a meni je najzgodniji detalj bio vreča na štapu kojom kočijaši hvataju ispod konjskog repa ako se konju slučajno putem prisere. Jedino nisam mogao prokužiti šta rade ako konj slučajno počne vršiti malu nuždu, ako to tako možemo nazvati.
Predveće smo proveli na vidikovcu Višegrada odmarajući u prekrasnom pogledu na Prag.
I za kraj dvije ružnije uspomene
Na trgu pored Viječnice odlučismo odmoriti noge uz pivo i kavu. Kako na trgu piva košta oko 80 kruna sjetih se da smo odmah u pokrajnjoj ulici vidjeli Pilsnerovu pivnicu sa reklamom da je piva 29,5 kr. Sjedosmo i uz moju kriglu Draga je naručila kapučino. Račun 100 kr. Nije potrebno reči da su nam oči skoro iskočile kada smo vidjeli cijenu kapučina. Iz principa ga vratismo a Draga je popila osvježavajuće piće koje cijenom nije prelazilo moju kriglu.
Druga je pak ružna stvar van svake pameti. Više smo od sat vremena izgubili na stanici nastoječi doznati veze za natrag. Ni u informacijama ni na blagajnama nitko nam nije znao reči koja je veza za Rijeku iako smo pokazivali naše vozne karte. Nisu znali skopčati najjednostavniju vezu 3 međunarodna vlaka: Galileo na relaciji Prag-Budimpešta sa presjedanjem u Breclavu na Schopina za Beč (Varšava-Beč) uz kratko čekanje te u Beču presjedanje na Emonu sa vagonima za Rijeku. Slušajuči razne kombinacije ispadalo je skoro da nam je najjednostavnija veza preko Bona i Pariza za Rim pa onda...Kako nam je u Rijeci prilikom kupnje karata rečeno da je veza direktna sjeli smo na vlak pa šta bude i sretno se vratili.
Na blogu Drage možete čitati Onaj pravi...a na zajedničkom blogu Čekamo vaše prijedloge
Naši češki blogovi Euridika i Moře lásky
Post je objavljen 03.09.2007. u 00:10 sati.