Mlađi blogeri zasigurno neće prepoznati pojam Agitprop. Pojam potječe iz onih komunjarskih vremna partijskog jednoumlja a znači: agitacija i propaganda. Jasno radilo se o promidžbi partijskih mudrih misli koje su na taj način postajale općenarodna misao kojoj se trebalo klanjati i prihvatiti ju kao svoju vlastitu po onom principu: Mi ti se kunemo...
Prođoše ta olovna vremena no agitprop nam se na velika blog vrata vraća u naše male živote. Doduše na ponešto izmjenjen način, rekao bih perfidan i podmukao način.
Da ne kenjam previše i ne mudrujem evo o čemu je riječ. Otvorite Blog portal a ono vam se sa naslovnice mudro smiješi političar koji je upravo otvorio svoj blog. Zaslužna neka zvjerka i zaslužila da se već na sam njen spomen te odluke raspišu i raskokodaču sva sredstva informiranja. I ne samo to da se nađe na naslovnici već je i joj cool mjesto rezervirano.
U čemu je zapravo podlost takvog agitpropa. Ne budimo naivni dragi blogeri da se u dotičnima odjednom probudila strast za slovima i pisanjem, strast za druženjem s nama običnom smrtnicima.
Svi znamo da je ovo izborna godina. Dakle treba se predstaviti, treba se reklamirati. Treba biti viđen u širokim narodnom masama , a blog će do izbora vjerovatno dostiči barem 350 000 blogova. Svakom političaru vrlo interesantna brojka.
Ono što je u svemu najpodlije upravo je korištenje bloga kao mjesta BESPLATNE REKLAME. Umjesto da političari zakupljuju prostor na kome će se reklamirati otkrili su upravo blog. Ja sam iskreno sumnjam da političari, pored svih obveza koje politika nameće, imaju vremena sjediti i pisati, odgovarati na komentare. A i čemu bi se mučili kada postoje tajnice, glasnogovornici, osoblje zaduženo za promidžbu i odnose sa javnošću.
Koliko sam čuo mnoge se političke zvijerke spremaju otvoriti svoje male slatke blogiće na kojima će pisati o svijetloj budućnosti ako upravo njih izaberemo i vjerovatno će svaki od njih već na sam treptaj oka poštenoga nači svoje mjesto na naslovnici i ljestvici sa lijeve strane.
Pitam se koja je to njihova veličina i zasluga u ovom našem blog svijetu toliko posebna da su im rezervirana mjesta na ljestvicama popularnosti već nakon prvih postova. Po čemu su oni toliko različiti od nas Malih blogera koji smo na određen način stvarali povijest bloga.
Da li se poštenje bloga gubi dolaskom vojske političara na blog. Da li se blog pretvara u ono što mu sigurno nije bila nakana? Nismo li ipak svi mi jednaki i zašto bi onda političari trebali biti nešto posebno.
Mislim da ovaj post nije potrebno popratiti slikom nekog od tih veleumnika, čemu da im još i ja pravim reklamu.
PS. Kako sam svaki dan okupiran poslom na moru to mi ostaje jako malo vremena koje mogu posvetiti blogu. Stoga se ispričavam blogerima što ne stignem odgovoriti na sve komentare.
Bilo je davno kada sam počeo pisati na blogu. Sjećam se bilo nas je jedva tridesetak tisuća. Sada sam bacio pogled na portal i čitam: 281 267 blogova! Ako i uzmemo da ima odavno mrtvih blogova, da ima blogera koji kao mi imaju po nekoliko blogova opet dolazimo skoro do jednog velegrada koji sjedi za strojem i piše.
Čini mi se da se početak tog booma poklapa sa davanjem školarcima E adresa i pristupa netu. Također pristupačne cijene i promjenjen odnos prema kompu kao sastavnim dijelom svakodnevnog života učinili su svoje. Igračke i dječje druženje sve više zamjenjuje druženje na netu. Jasno da je blog kao mjesto vlastitog izražavanja vrlo brzo zauzeo visoko mjestou životima klinaca i klinceza.
Interesantno je vidjeti takve blogove i raspon tema o kojima se piše kao i način razmišljanja.
Onim najmlađim blog kao da zamjenjuje njihovu dječju sobu punu igrčaka i lutkica.
Blogovi prepuni sličica najdražih glumaca ili pjevača, prepuni video materijala ili čisto dječački pretvoreni u male dječje dnevnike.
Strasti za sakupljanjem raznih kolekcija pretvaraju se u strast za sakupljanjem komentara, kao da broj komentara daje posebnu veličinu djetetu čiji je blog. I uopće nije bitno da li je komentar samo jedna točka, znak ili bilo šta, važno da se broji kao komentar.
Interesantno je kroz blogove upoznavati razmišljanja 13, 14 godišnjaka koji već zrelije razmišljaju o svojoj sredini ili situacijama koje ih okupiraju (problemi sa školom, prve ljubavi i razočaranja, život njihovog društva).
Da ne kenjam previše na ovaj su me post nagnali komentari djece koja su se našla zbog dane mogučnosti «rame uz rame odraslima». Objavljujem ih kao šaljivi dodatak.
Zaljubljeni klinac od dvanaestak godina: Maxova uživancija (napustio je blog pa ga nisam linkao)
ŠTO SE ULIZUJEŠ MOJOJ TEUTI…Idiote odjebi od teute, očito nikada nisi ni ima žensku pa je tražiš po internetu, za razliku od tebe ja imam bogato ljubavno iskustvo
Klinka koja nas misli razotkriti starijima i na taj način postati veeeeeeeeelika (kao Teuta i ja smo jedna osoba)
sta je picko! brises istinit komentar!
konacno vas neko uhvatio u lazi!
pa idemo to izbrisat da se nevidi!
zast sad nisi pametan pa ko prije neobriso komentar...da se vidi kak sam "glupa"
napusi se kurca! (.¤*MiA*¤. 04.04.2007. 16:35)
Klinke pune brige za moju Dragu
eyyyyyyyyyyyyy................... vidimo da uzivas sa svojim zelenim u sexsu i da se ljepo zabavljate..................ali daj razmisli malo ti si mlada, ljepa, imas jos i vremena za zenidbu i djecu ako zelis imas zivot pred sobom......a zeleni je star i jos mu malo vremena ostaje......... neki mladi tip ima sexsi tjelo i slatku guzu i jaja ak volis voditi ljubav......... razmisli malo...... mi ne odlucujemo ali barem iznesemo svoje misljenje................. ok
Navedeni su primjeri ekstremi i nikako nisu slika većine blogera toga uzrasta. Upravo suprotno od toga, ima puno izvanredno kvalitetnih blogera sa kojima je zadovoljstvo komunicirati
Prekrsno veće. Polutama u sobi. Slušam jazz.
Odmaramo. Juće nam je bilo prekrasno. Napisala je i Draga o tome novi post .
Ležimo zagrljeni. Posvećeni smo sami sebi i našim dodirima i nježnostima.
Draga polako spušta ruku i miluje me. Želi da uživa upravo u tome, da uživa igrajući se mnome. Uživa sama uzeti svoje zadovoljstvo.
Pomažem joj i igramo se zajedno. Tako je krasno gledati kako se sperma prolijeva našim prstima. Draga saginje lice i sakuplja usnama i jezikom plodove svoje igre
Ležimo. U polutami sobe lagani jazz.
Legla je među moje noge, uzela me u usta i uživa. Opušten uživam u toplini njenog jezika, uživam među njenim usnama. Zapravo smo mirni i prepušteni ljepoti trenutka.
Gitara polako solira. Trepere orgulje.
Truba...
Mekoća njene kose miluje mi bedra.
Bas saksofon daje toplinu duše koja negdije lebdi.
Tako nam je krasno.
Nestajemo u polutami ogrnuti jazzom.
P.S.: Ako želite nešto pročitati o nevjeri, kliknite na ovo.