Mlađi blogeri zasigurno neće prepoznati pojam Agitprop. Pojam potječe iz onih komunjarskih vremna partijskog jednoumlja a znači: agitacija i propaganda. Jasno radilo se o promidžbi partijskih mudrih misli koje su na taj način postajale općenarodna misao kojoj se trebalo klanjati i prihvatiti ju kao svoju vlastitu po onom principu: Mi ti se kunemo...
Prođoše ta olovna vremena no agitprop nam se na velika blog vrata vraća u naše male živote. Doduše na ponešto izmjenjen način, rekao bih perfidan i podmukao način.
Da ne kenjam previše i ne mudrujem evo o čemu je riječ. Otvorite Blog portal a ono vam se sa naslovnice mudro smiješi političar koji je upravo otvorio svoj blog. Zaslužna neka zvjerka i zaslužila da se već na sam njen spomen te odluke raspišu i raskokodaču sva sredstva informiranja. I ne samo to da se nađe na naslovnici već je i joj cool mjesto rezervirano.
U čemu je zapravo podlost takvog agitpropa. Ne budimo naivni dragi blogeri da se u dotičnima odjednom probudila strast za slovima i pisanjem, strast za druženjem s nama običnom smrtnicima.
Svi znamo da je ovo izborna godina. Dakle treba se predstaviti, treba se reklamirati. Treba biti viđen u širokim narodnom masama , a blog će do izbora vjerovatno dostiči barem 350 000 blogova. Svakom političaru vrlo interesantna brojka.
Ono što je u svemu najpodlije upravo je korištenje bloga kao mjesta BESPLATNE REKLAME. Umjesto da političari zakupljuju prostor na kome će se reklamirati otkrili su upravo blog. Ja sam iskreno sumnjam da političari, pored svih obveza koje politika nameće, imaju vremena sjediti i pisati, odgovarati na komentare. A i čemu bi se mučili kada postoje tajnice, glasnogovornici, osoblje zaduženo za promidžbu i odnose sa javnošću.
Koliko sam čuo mnoge se političke zvijerke spremaju otvoriti svoje male slatke blogiće na kojima će pisati o svijetloj budućnosti ako upravo njih izaberemo i vjerovatno će svaki od njih već na sam treptaj oka poštenoga nači svoje mjesto na naslovnici i ljestvici sa lijeve strane.
Pitam se koja je to njihova veličina i zasluga u ovom našem blog svijetu toliko posebna da su im rezervirana mjesta na ljestvicama popularnosti već nakon prvih postova. Po čemu su oni toliko različiti od nas Malih blogera koji smo na određen način stvarali povijest bloga.
Da li se poštenje bloga gubi dolaskom vojske političara na blog. Da li se blog pretvara u ono što mu sigurno nije bila nakana? Nismo li ipak svi mi jednaki i zašto bi onda političari trebali biti nešto posebno.
Mislim da ovaj post nije potrebno popratiti slikom nekog od tih veleumnika, čemu da im još i ja pravim reklamu.
PS. Kako sam svaki dan okupiran poslom na moru to mi ostaje jako malo vremena koje mogu posvetiti blogu. Stoga se ispričavam blogerima što ne stignem odgovoriti na sve komentare.
Na zajedničkom blogu još stoji post o naših Šest mjeseci blog braka
|