26.11.2006., nedjelja
Škampi na češki način
DRAGI MOJI BLOGERI...već bi bio red da Vam se javim nekim novim postom, ili barem kratkim javljanjem. Ako još neki ne znaju...ja sam još kod svog dragog. Osim što sam pak od njega dobila jednu prekrasnu ružu, (ovaj put za razliku od prošle ova je roza boje s crvenim obrubima), imala sam tu čast da doživim još jedno iznenađenje, odnosno, kad smo stigli njegovom domu, dragi mi je počeo spremati škampe na buzaru. E, sada....za mnoge to baš nije neki posebni događaj al za mene Čehinju koja nikad nije jela škampe i koja je uz to izrijekom tvrdila da to nikad i neće učiniti...bio je to jako poseban događaj.  Naravno, ja ih nisam ni dodirnula samo samo iz prikrajka i uz dovoljnu udaljenost promatrala kako ih moj dragi priprema. A kad su bili gotovi, zapalio je svijeću i sve je sam servirao uz prikladno bijelo vino. Nekoliko škampi je očistio i stavio ih na moj tanjur. A ja? Primila sam jedan komad i oprezno ga prinijela ustima i onda, još opreznije, probala. Moji prvi dojmovi? Pa recimo dosta čudni jer sam osjetila u ustima skroz novi okus kojeg ne bih mogla s ničime, do tada, usporediti. Najviše sam uživala dok sam promatrala svog voljenog koji je na prekrasan način uživao u škampima...za razliku od mene, ha ha ha. Često, čak prečesto, sam sve (skoro svaki zalogaj) zalila vinom...što je naravno, ostavilo određene posljedice na moju ravnotežu. A o tome će, malo detaljnije, pisati moj dragi...jer ja se, nažalost, puno toga ne sjećam. Ja ću još samo napisati...da smo posjetili našeg dragog prijatelja (kuma i blogera) Miška koji nas je ljubazno dočekao i priredio ugodno druženje blogera uz neizostavnu Loricu koja je poprilično režala na nas i djelovala je vrlo opasno, ha ha ha. Ovim putem želim im se zahvaliti na veoma krasnom i prijateljskom dočeku (i u ime mog dragog). Hvala Vam dragi prijatelji, Hvala kume. Sada se vi sigurno pitate kako je morao izgledati taj prizor: Čehinja, škampi i vino. A...? A šta da vam pričam, zamislite nekoga tko mrzi pauke a u životu nije popio dec vina. Ludo i veselo. Pa baš da škampi liče na pauka, i ne liče. Samo si im noge slične uz dodatak onih dugačkih i šiljatih kliješta. I sva je sreća da stan ima kružni tok pa kada sam uzeo poveće škampe, oni počeli škljocati kliještima draga se dala u panični bijeg. Učinili smo tako par krugova, polumaraton, što bi rekao moj kum Miško. Kad smo tako škampe na mrtvo umorili bili su spremni za padelu. Predali su se i gotovo. Sada bih ja još pričao kako je izgledala ta pijana buzara ali ne znam zašto, nakon buzare i prazne flaše pameti se izgubio svaki trag. Eto neka crna rupa nastala na hardu u glavi i gotovo... Ipak još i sada čvrsto vjerujemo da su škampi na češki način bili nezaboravni. Za uspomenu osta ova prekrasna ruža  |
- 23:35 -
Pusti vodu (23) -
Isprintaj -
#
17.11.2006., petak
La femme fatale
|
Želio sam pisati o svojoj dragoj. I dok sam polako sakupljo misli kako pisati o njoj jedna je slika postajala sve jasnija. Spada u žene koje jednostavno opisujemo rijećima fatalne žene. Ne zbog toga što sam ja zaljubljen, što ju bezgranično volim, već stoga što ona jednostavno je takva. Nju morate voljeti. No upravo zbog te njene privlačnosti ima i onih za koje bi se moglo reći da ju skoro bezgranično mrze. Zbog ljubomore, zbog zavisti, zbog nekih vlastitih očekivanja i nadanja koja su ostala neispunjena. Podjednako se to odnosi i na ženski i na muški dio. Zrači posebnom energijom koja kao magnet privlači u njenu blizinu. Možete to osjetiti dok čitate napisano, osjetio sam to u njenoj blizinu,osjetio preko moba. Jednostavno osječate njenu prisutnost i želite biti u njenoj blizini. Sjećam se prvog njenog posta , o svemiru, koji sam čitao. Kao i mnogi drugi isti sam tren postao njenim zarobljenikom. Privukla me svojom snagom. I gledao sam kako kasnije istom tom snagom privlači mnoštvo drugih. Oni koji ju nisu prepoznali na pravi način često su razočarani odlazili pretvarajući se kasnije u ljute protivnike, iznevjerene muške sujete. Ženska je zavist i ljubomora bila još i gora. A ona je išla dalje putem koji je sama odabrala, koji je smatrala jedinim dostojnim nje. I zbog toga ima mnoštvo štovatelja.  Dok šećemo često primjetim poglede koji se okreću za njom. Takva je da jednostavno osjetite da morate okrenuti glavu mada ju možda u prvom trenu i niste primjetili. Takva je pojavom, a imam osjećaj kao da je ulica puna te njene posebne energije kojom privlači poglede znatižrljnika.Sjećam se našeg prvog razgovora na mobu. Iako sam duže vrijeme imao taj broj prvi sam ju puta nazvao da joj čestitam rođendan. Bio sam na barci i kada sam ćuo njen topao baršunasti glas sav sam se počeo tresti od uzbuđenja. U tom sam ternu upamtio taj glas za čitav život Stao sam na sredinu barke da mi mob ne padne u more. Mislim da je uzbuđenje bilo obostrano jednako snažno. O erotskom naboju kojim zrači mislim da je suvišno trošiti riječi. Danas sam sretan što smo se upoznali preko bloga a ne na neki drugi način. Upoznali smo se kroz naše misli i riječi izgovorene ili napisane. I tek kada smo znali sve jedno o drugome sreli smo se kao stari prijatelji i ljubavnici. Da smo se upoznali na bilo koji drugi način mislim da se već odavno ne bi imali. Namjerno nisam opisivao njen izgled. Svatko od nas stvorio je svoju vlastitu sliku o njoj, a za sve nas ona je jednostavno «Naša Teuta», naša kraljica. Sretan sam što imam čast biti podanik njene ljubavi |
- 00:50 -
Pusti vodu (55) -
Isprintaj -
#
06.11.2006., ponedjeljak
Sitnice, a srcu tako drage
|
Nakon blog-vjenčanja, nakon postova koji veličaju odnos dvoje ljudi evo jedan lagani post koji me već dugo izaziva svojim smješkom. Svima je dobro poznato kako se često vežemo uz neke predmete koji su nam dragi na poseban način. Djeca obično imaju svoju omiljelu igračku koja je stalno pored njih ili uz njihovo uzglavlje. I kada odrastemo ima predmeta koji su nam dragi jer u nama bude uspomene na neki trenutak našeg života ili na dragu osobu. Nije mi nakana ovdije pisati o fetišima koji pobuđuju seksualnu maštu već o sitnicama koje imaju posebnu toplinu voljene osobe, u mom slućaju imaju dušu moje Drage, moje Teute.  Plišana bubamaraKao što rekoh u predhodnom postu još davno kroz igru dasmo jedno drugom nadimke šarena bubamara i bumbar zeleni. Ta mala plišana bubamara leži između monitora i tipkovnice i kao da gleda kako razgovaram sa dragom. Topla plišana bubica. Često dok se satima igramo u G razgovorniku draga zna reći: daj mi jedan poljubac dragi i ja tada uzmem tu slatku bubicu i spustim jedan nježan poljubac zamišljajući njene oči ili usne. I osjetim da smo se stvarno dodirnuli usnama u tom trenu.  Mala baterijska lampaNjen poklon uz riječi: neka ti uvijek osvjetljava put do moga srca  Njene sunčane naočaleSvaki puta kada ih pogledam pored monitora osjetim kako me iza njih gledaju njene velike smeđe oći i njen topao, zaljubljeni pogled.  Njena četkica za kosuPosebno dragi poklon. Često ju uzmem i prolazim kroz kosu, kroz bradu, prsima. Kao da je ona uvukla svoje prste i igra se nježno. Osjetim na njoj toplinu njenog dlana i miris njene kose. Sitnice, a srcu tako drage... |
- 00:40 -
Pusti vodu (30) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
