Nakon blog-vjenčanja, nakon postova koji veličaju odnos dvoje ljudi evo jedan lagani post koji me već dugo izaziva svojim smješkom.
Svima je dobro poznato kako se često vežemo uz neke predmete koji su nam dragi na poseban način. Djeca obično imaju svoju omiljelu igračku koja je stalno pored njih ili uz njihovo uzglavlje.
I kada odrastemo ima predmeta koji su nam dragi jer u nama bude uspomene na neki trenutak našeg života ili na dragu osobu.
Nije mi nakana ovdije pisati o fetišima koji pobuđuju seksualnu maštu već o sitnicama koje imaju posebnu toplinu voljene osobe, u mom slućaju imaju dušu moje Drage, moje Teute.
Plišana bubamara
Kao što rekoh u predhodnom postu još davno kroz igru dasmo jedno drugom nadimke šarena bubamara i bumbar zeleni.
Ta mala plišana bubamara leži između monitora i tipkovnice i kao da gleda kako razgovaram sa dragom. Topla plišana bubica.
Često dok se satima igramo u G razgovorniku draga zna reći: daj mi jedan poljubac dragi i ja tada uzmem tu slatku bubicu i spustim jedan nježan poljubac zamišljajući njene oči ili usne. I osjetim da smo se stvarno dodirnuli usnama u tom trenu.
Mala baterijska lampa
Njen poklon uz riječi: neka ti uvijek osvjetljava put do moga srca
Njene sunčane naočale
Svaki puta kada ih pogledam pored monitora osjetim kako me iza njih gledaju njene velike smeđe oći i njen topao, zaljubljeni pogled.
Njena četkica za kosu
Posebno dragi poklon. Često ju uzmem i prolazim kroz kosu, kroz bradu, prsima. Kao da je ona uvukla svoje prste i igra se nježno. Osjetim na njoj toplinu njenog dlana i miris njene kose.
Sitnice, a srcu tako drage...
|