Jeruzalem i ostalo
nedjelja, 23.04.2006.
Opet Uskrs
|
Danas je Uskrs prema julijanskom kalendaru, pa čestitam svima koji ga danas slave i to onim grčkim usklikom što ga danas ovdje ponavljaju mnogobrojni hodočasnici s Cipra i iz Grčke: Hristos anesti! Alithos anesti! Na Veliki petak Via Dolorosa bila je ponovno ispunjena ljudima koji su htjeli proživjeti događaje Isusove muke.  Iznad Vie Dolorose vidi se i danas dio Hadrijanova slavoluka, što je izgrađen 135. godine, dakle, više od 100 godina nakon Isusove muke. Hodočasnici koji su u bizantsko doba dolazili u Jeruzalem vidjeli su podno ovog slavoluka veliki popločeni prostor za kojega su mislili da je onaj litostrotos, ili »pločnik«, gdje je, prema Ivanovu evanđelju, Pilat pokazao Isusa narodu. Zbog toga je ovaj slavoluk u kasnijoj tradiciji i dobio naziv Ecce homo, »Evo čovjeka.« To su upravo riječi što ih je Pilat izgovorio pokazujući Isusa. Danas, očito, u tom slavoluku netko živi. Hodočasnici su i za ovaj Uskrs došli iz raznih krajeva svijeta. U bijelome se vide etiopski kršćani.  S druge strane užurbanim je koracima stizala i skupina Rusa.  Svakako najveći događaj za vrijeme Uskrsnih blagdana među pravoslavnim i ostalim istočnim Crkvama u Jeruzalemu uvijek je iščekivanje Svetoga ognja. To je drevni obred u kojem jeruzalemski patrijarh na Veliku subotu, nakon što je pregledan da nema kod sebe nikakvog upaljača ili šibice, ulazi u Sveti grob. Nakon nekog vremena izlazi iz njega s upaljenom bakljom. Kažu da taj plamen svake godine pali sâm Bog. U obredu sudjeluju i ostale istočne Crkve, posebice armenska, koptska i sirska Crkva. Postoje svjedočanstva da se ovakav obred u bazilici Svetoga groba vršio još u bizantsko doba i potom u križarsko doba, pa sve do naših dana. Povijest i opis obreda Svetoga ognja na hrvatskom je opisao još 1752. godine Jakov Pletikosa u svome putopisu »Putovanje k Jerozolimu«, koje je 2000. godine objavila Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” iz Šibenika. Dopadne li vam ruku ova knjiga, valja imati na pameti da je Pletikosa sve opisivao iz svjetonazora svoga doba, pa i kod prikaza Svetoga ognja nema baš pomirljiv stav prema pravoslavcima, posebice stoga što je u to doba za katolike vrijedila prijetnja izopćenjem iz Crkve, ako bi prisustvovali tome obredu. Mjere sigurnosti oko crkve Svetoga groba jučer su bile posebno jake, a ljudi je bilo toliko da se crkvi nije moglo ni približiti. Odlučio sam stoga da mi je dovoljno što sam jednom već, prije par godina, vidio kako sve to izgleda. Mnogi pravoslavni hodočasnici, naime, u baziliku dođu već u petak poslijepodne, u njoj prespavaju, te čekaju oganj sve do subote poslijepodne. Ne postoji neko točno vrijeme kad bi se oganj trebao zapaliti. Kroz cijelo to vrijeme sa zvonika bazilike odzvanja po jedan zvon velikim zvonom otprilike na svaku minutu. I tako cijeli petak, čitavu noć, sve do dolaska ognja u subotu popodne. Jučer je oganj stigao nešto prije 15 sati. Prizor je tada u crkvi poseban. Dovoljno je tek nekoliko sekundi da se plamen proširi na sve svijeće što ih ljudi drže u rukama, a onda kroz vrata bazilike i van, na trg ispred nje, sve do ljudi po okolnim krovovima. U tom trenutku zazvoni i veliko zvono svoj svečani zvon. Bio sam malo dalje, no ipak se odzvanjanje velikog zvona dobro čulo. Plamen je stigao. Ugodna nedjelja! |