Jeruzalem i ostalo
petak, 14.04.2006.
Veliki četvrtak navečer
|
Kao što sam već jučer napisao, večer na Veliki četvrtak posebno je dojmljiva u Getsemanskom vrtu, ondje gdje je Isus svoju sudbinu predao u ruke Očeve, rekavši: »Oče, ne moja, nego tvoja volja neka bude.« I ja sam krenuo prema bazilici Isusove agonije u Getsemanskom vrtu, koja je bila svečano osvijetljena, a iznad nje se sjajio još uvijek puni mjesec. Tako je to uvijek uz Pesah, a od 325. godine, kada je u Crkvi određen zajednički datum proslave Uskrsa, i taj se blagdan slavi u nedjelju koja pada nakon punog mjeseca koji prati proljetnu ravnodnevnicu, to jest ekvinocij.  Crkva je bila ispunjena do zadnjeg milimetra, a u njoj svi koncentrirani na molitvu.  Kad je završio onaj zajednički sat molitve, koji je vođen na nekoliko svjetskih jezika, svatko je još imao prilike ostati u osobnoj molitvi, te u tišini prići stijeni za koju nam stara predaja kaže da je Isus na njoj molio i ovdje se znojio krvavim znojem.  Meni je bilo lijepo i vani, u vrtu, gdje sam nekako lakše mogao doživjeti ugođaj iz onoga doba.  Mogao sam i ja, kroz krošnje maslina, gledati prema gradskim zidinama, prema mjestu gdje je nekoć stajao hram. Isus je sigurno onamo gledao dok je molio.  |