Jeruzalem i ostalo
srijeda, 05.04.2006.
Masada, nakon pada
Uspon na MasaduMasada, terme Masada, Sjeverna palača Masada, savršena utvrda Masada, pad Govoreći o padu Masade u ruke Rimljana, zaustavili smo se uz dio utvrde gdje su osvajači uspjeli probiti obrambeni zid i ući u unutrašnjost tvrđave. Rimski su vojnici duže ostali na ovom mjestu, jer su odatle mogli dobro kontrolirati put koji je prolazio između ovog brda i Mrtvog mora, te spajao sjever s jugom. Iz toga su razdoblja ostali i neki tragovi. Upravo ovdje, u blizini mjesta prodora u grad, nalazi se Golubinjačka kula.  Uz nutarnje zidove ove kule smještena je čudna konstrukcija s malim udubinama.  Te su udubine služile za uzgoj golubova, koje su Rimljani koristili, kako za hranu, tako i za slanje pošte, kao pismonoše.  Poznato je, osim toga, da su Rimljani za prehranu koristili i svinje, budući da su na obližnjem groblju nađeni i ostaci ovih životinja. Ta pojedinost omogućila je arheolozima i da precizno datiraju pojedine slojeve, budući da u prethodnom razdoblju, dok su na Masadi živjeli Židovi, zasigurno nije bilo svinje kao nečiste životinje. Rimsko osvajanje Masade označilo je početak razdoblja mira koje je trajalo oko 60 godina, sve do Drugog židovskog ustanka. Mi ćemo se sada uputiti malo dalje, kako to pokazuje i strelica na prvoj slici, ali mnogo dalje u vremenu. Preskočit ćemo nekoliko stoljeća, te se naći u bizantskom razdoblju, između 5. i 7. stoljeća. Tada su se na Masadi nastanili kršćanski monasi, koji su ovdje našli mirno i samotno utočište. Već sam bio rekao da je jedan dio toga samostana bio u prostorima nekadašnje Sjeverne palače, no monasi su živjeli u malim kućicama i spiljama raštrkanim po čitavoj površini nekadašnje utvrde. Ovdje, bliže središtu brda, nalaze se ruševine male crkve iz toga doba, čiji je pod bio ukrašen mozaikom.  Jedan od spisa s početka 7. stoljeća navodi: »U blizini Mrtvog mora nalazi se brdo Marda [iskrivljeno za “Masada”]. Na tom brdu žive pustinjaci koji imaju povrtnjake šest milja dalje, uz morsku obalu... Kad god pustinjacima zatreba nešto iz povrtnjaka, oni upregnu magarca te mu kažu: “Pođi do povrtnjaka i donesi nam povrća...” On ode dolje, sasvim sam, do vrtlara. Svakoga se dana može vidjeti toga magarca kako se sam penje i sam silazi, te služi monasima.«  Koliko u toj priči ima istine, nije nam poznato. Ostaci ove crkvice svjedoče nam samo da je bilo monaha, a okolne nam nastambe svjedoče i da su živjeli jednostavno i siromašno. Pa ni sama ova crkva očito nije bila bogato opremljena.  Nastavak: Masada, Zapadna palača |