Jeruzalem i ostalo
petak, 24.03.2006.
Jafska vrata, o imenu
Zlatna vrataStjepanova vrata Herodova vrata Damaščanska vrata Nova vrata Jafska vrata Jafska vrata, povijest Dok kod Novih vrata nisam imao mnogo toga za reći o njihovom imenu, ovdje imenu vrata posvećujem čitav jedan post. Danas su, zapravo, u uporabi samo dva imena, a još su neka imena ova vrata nosila kroz povijest. Najbolje će biti da krenem od imena kojim sam ih dosad i ovdje nazivao: Jafska vrata. Taj ćete naziv vidjeti napisan i na samim vratima, i to na engleskom, što svi i sami znate pročitati, a isto značenje ima i njihov hebrejski naziv, Ša’ar Yafo.  Budući da se ova vrata nalaze u zapadnom dijelu jeruzalemskih zidina, cesta koja od njih vodi prema sjeverozapadu dovest će vas na kraju do Jafe, starog grada i luke na sredozemnoj obali, koji je danas dio Tel Aviva. Ova je cesta ujedno i žila kucavica novog dijela Jeruzalema.  Drugi naziv ovih vrata, a to je onaj koji je na vratima napisan na arapskom, jest Bab al-Khalil, što znači »Prijateljeva vrata.« Doista zanimljivo za ime jednih vrata, zar ne? No, prije nego počnete ovdje razvijati teorije o gostoljubivosti i sličnim stvarima, čujte odakle to zapravo dolazi. Naime, al-Khalil ili »Prijatelj«, arapski je naziv za grad Hebron, koji se nalazi južno od Jeruzalema i Betlehema, u području koje je danas pod palestinskom upravom. Odakle to ime? Pa, jednostavno. Dolazi iz kršćanske tradicije. Iz Starog zavjeta znamo da je Abraham, praotac Židova, sahranjen u Hebronu, i ne samo on, nego i ostali veliki starozavjetni likovi. U tom je gradu i danas veliko svetište koje je dijelom sinagoga, a dijelom džamija. Herod Veliki ga je obnovio i dogradio, a u bizantsko i križarsko doba onamo su hodočastili kršćani. Ipak, kakve to veze ima s »prijateljem«? U Novom zavjetu, u Jakovljevoj poslanici, govori se o Abrahamu kao uzoru vjernika i pravednika, te se navode i starozavjetne riječi iz Knjige Postanka: »Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost«, no novozavjetni tekst još i dodaje: »pa prijatelj Božji posta.« Abraham tako dobiva nadimak Prijatelj Božji, a u arapskom i grad u kojem je pokopan postaje Prijateljev grad.  Ova cesta, koja od Jafskih ili Prijateljevih vrata vodi prema jugu, dovest će vas sve do Hebrona, do grada Prijatelja Božjeg. Kako bi se stiglo do Hebrona, valja proći i kroz Betlehem, pa su se ponekad kroz povijest ova vrata nazivala i Betlehemska vrata. Tek par metara južnije od ovih vrata, gradske se zidine šire u nešto jaču utvrdu.  Znamo da se ona u prvom stoljeću sastojala od tri velike kule, a u kasnijoj će tradiciji kršćanskih hodočasnika ta građevina dobiti naziv Toranj Davidov. Naime, kad su hodočasnici dolazili u Jeruzalem, ovo je bila najveća građevina, pa su oni logično zaključili da je u Davidovu gradu tako nešto morala biti Davidova palača. Danas znamo da u Davidovo doba grad uopće nije bio ovdje, nego nekoliko kilometara južnije, izvan zidina današnjeg Jeruzalema, a ova je utvrda iz doba Makabejaca. I nju je obnavljao Herod Veliki, što nam potvrđuje i tipičan način obrade ovih velikih kamenova s obrubom.  Isti takav kamen vidi se i na »Zidu plača«, kojega je također obnavljao Herod, ali i u svetištu u Hebronu. Bila je to Herodova palača, pa palača u kojoj je za blagdana u Jeruzalemu boravio Poncije Pilat, a potom i svi drugi vladari, i u bizantsko i u križarsko doba. Svi su oni ovu utvrdu dograđivali i prepravljali, tako da danas nije lako rekonstruirati njezin prvobitni izgled.  Oko palače bio je obrambeni opkop.  A danas je u njoj muzej i mjesto gdje se održavaju koncerti.  Zbog vjerovanja da je ovo bio Davidov dvor, u križarsko su doba Jafska vrata nosila naziv Davidova vrata. Nastavak: Jafska vrata danas |