Jeruzalem i ostalo
subota, 18.03.2006.
Jerihon, drevni grad
Biciklom do Mrtvog mora (1)Biciklom do Mrtvog mora (2) Jerihon, Hišamova palača Jerihon, Naaran Nakon Naarana, obišli smo ono što je arheolozima, a i mnogim drugima, kroz povijest golicalo maštu. Riječ je o mjestu u središtu naselja, a na arapskom se zove Tel es-Sultan. To je brežuljak koji u sebi skriva ostatke drevnih naselja. Smjestio se podno brda poznatog pod nazivom Karantal, što dolazi od latinskoga quadraginta, što znači »četrdeset.« Ime je brijeg dobilo po svetištu koje se nalazi otprilike na pola brda, a spominje se Isusove kušnje u pustinji, koja je trajala četrdeset dana. Danas je ondje grčki pravoslavni manastir, a do njega vodi žičara što prolazi točno iznad Tel es-Sultana. Ovdje gdje se sada nalazimo, arheolozi su našli čitav niz naselja izgrađenih jedno iznad drugoga. Izmjenjuju tragovi naselja od otprilike 9000. pr. Kr., pa do 7. st. po. Kr. Sve skupa, riječ je o nekih dvadesetak slojeva. Ovdje na slici vide se ostaci neke javne zgrade iz 1700. pr. Kr. Dobro su vidljive opeke, tipične upravo za to razdoblje.  Ono što je arheologe ovdje uvijek zanimalo, bilo je naći grad iz razdoblja dolaska Izraelaca u Svetu zemlju, a to znači iz razdoblja između 1250. i 1200. pr. Kr. I, znate što? Toga grada jednostavno nema! Sve su pretražili sve su prekopali, ali grada iz doba Jošue, koji je Izraelce uveo u Obećanu zemlju, nema. U Bibiliji piše kako su Izraelci prešli preko Jordana, a prvi grad na koji su naišli bio je Jerihon. Opsjedali su grad, a onda je od Boga došla zapovijed da sedam puta obiđu oko grada, a svećenici zasviraju u trube. I zidine su se grada srušile. Problem je što u Jerihonu nema ni toga grada, ni tih zidina, pa čak ni tragova uništenja. Jedan prijašnji grad uništen je 1280. pr. Kr., nekih šezdesetak godina prije dolaska Jošue, a tragovi novog grada vide se tek s početka željeznog doba, iz 1200. pr. Kr. To nam samo potvrđuje činjenicu da je Biblija, koja je nastala u kasnijem razdoblju, tumačila ljudima svoga doba pojave i događaje onako kako su ih oni mogli razumjeti. Tako, da bi opisala ulazak i osvajanje Obećane zemlje, služi se imenima gradova i mjesta koja su bila poznata u vrijeme kad je pisana. Ljudi su u kasnije doba gledali Jerihon iz željeznog doba i u njemu vidjeli svojevrsna vrata Svete zemlje za svakoga tko dolazi s istoka, pa je i prelazak Izraelaca smješteno ovdje. Osim toga, u biblijskom opisu nema nikakve borbe, nego je sve opisano kao neka religijska svečanost. Time Biblija želi reći da se sve dogodilo pod Božjim vodstvom, a ne ljudskom snagom. No, neću vas više time zamarati. Ima još jedna zanimljiva zabluda o Jerihonu, koja se prilično dobro iskorištava u svrhe turizma. Obično se ovaj grad reklamira kao najstariji grad na svijetu. To zahvaljuje jednom nalazu što ga je otkrila arheologinja Kathleen Kenyon sredinom dvadesetog stoljeća. Ona je naišla na ovu čudnu kružnu građevinu koja izvire ispod kasnijih zidova.  Građevina potječe iz 9. tisućljeća pr. Kr. Kenyon ju je protumačila kao zaštitnu kulu u zidinama grada, no kasniji su arheolozi to doveli u sumnji i zapravo pobili. Da je doista riječ o gradskoj kuli, onda bi tu bile i zidine, a u arheologiji se gradom smatra upravo naselje opasano zidinama. Kenyon je temeljem svoga uvjerenja Jerihon nazvala najstarijim gradom na svijetu, a turističke agencije to do danas koriste kao dobru reklamu, iako se već dugo zna da to nije istina. Kako bilo, turisti ipak nastavljaju dolaziti, prelaze žičarom preko svih ovih davnih naselja i odlaze do mjesta koje se od ranog srednjeg vijeka povezuje s Isusovom kušnjom u pustinji, gdje ga je kušao Đavao.  Kad sam snimio ove slike prilično je puhalo, pa je žičara lijepo lelujala na vjetru, a i prilično je zahladilo. Pijeska je bilo posvuda u zraku. Pogledajte samo ovaj prizor grada koji se gubi u pijesku i palmi koje odolijevaju napadima vjetra.  Zaključili smo, dakle, da je bilo dosta znanosti i da valja polako privoditi kraju ovaj izlet. Ipak, prije kraja skočili smo i do neizostavnog mjesta u središtu Jerihona, upravo uz žičaru koja odavde kreće prema mjestu Isusove kušnje.  Vjerovali ili ne, ovaj restoran namijenjen ponajprije kršćanskim hodočasnicima, doista se zove »Temptation« - »Kušnja.« Pred njim možete kupiti svakovrsne plodove jerihonske oaze: od tipičnog voća ovog kraja, do raznih tropskih plodova koji u jerihonskoj klimi odlično uspijevaju.  Odavde smo krenuli prema zimskoj palači Heroda Velikog na jugu Jerihona, no o njoj sam već bio pisao. Ovog se puta vrijeme već sasvim pokvarilo i nije bilo ugodno hodati udišući pijesak. Ove su ovce valjda prilagođene i takvim uvjetima.  Na kraju smo se vratili do autobusa i to u zadnji čas. Počela je kiša.  To je, inače, prava rijetkost u području Jerihona, pa je valjalo i snimiti. Bili smo sretni što je naša vožnja bicikla završila prije kiše i što su bicikli sada u prtljažniku autobusa, a mi na suhom. |