|
|
Jeruzalem i ostalo
subota, 04.03.2006.
En Gedi
En Gedi i Masada
En Gedi i Masada (uvodno)
Prekjučer sam, dakle, skupa s ostalim studentima i profesorom arheologije kao stručnim vodičem krenuo prema En Gediju. Autobus nas je čekao pred Damaščanskim vratima i već smo u 7,30 bili na putu. Kako bi se od Jeruzalema stiglo do Mrtvog mora, potrebno je proći kroz Judejsku pustinju prema istoku. Usput smo, po tko zna koji put, slušali našeg profesora kako nam nabraja i opisuje okolna mjesta i s njima povezane arheološke podatke. Osim toga, uživali smo i u krajoliku. Pred kraj zime pustinja je manje pusta zbog kiše koja je napadala, pa se vide i tragovi zelenila.
Dok se Jeruzalem nalazi na 800 m nadmorske visine, Mrtvo more je na oko 400 m ispod površine Sredozemnog mora, pa valja proći i visinsku razliku od kojih 1200 m, a zapravo i više, jer se djelomično cesta penje Maslinskom gorom koja je na 1000 m nadmorske visine. U svakom slučaju, nekome i zazuji u ušima.
U jednom trenutku valja i zaroniti i na to nas upozorava znak uz cestu.
Piše na njemu: »Razina mora.« Misli se na Sredozemno more, a mi se moramo spustiti još 400 m niže. Na ovom mjestu uvijek stoji i jedan beduin sa svojom devom, ako se baš zaželite slikati. Slikanje se, naravno, plaća.
Stigavši do Mrtvog mora, u blizini Jerihona koji nam je ostao slijeva, na sjeveru, skrenuli smo uz obalu mora prema jugu i prošli pokraj Kumrana, te ubrzo stigli do En Gedija. Riječ je o nacionalnom parku koji se sastoji od oaze što je napajaju četiri izvora. Na ulasku, pod lijepom nadstrešnicom, dali smo na provjeru svoje godišnje iskaznice za ulazak u izraelske nacionalne parkove.
Jedan od izvora En Gedija zove se Davidov izvor, a ulijeva se u nahal (korito, potok) David. Ovaj se predio spominje i u Starom zavjetu u vezi s poviješću Davidovom, prije nego je postao kraljem u Izraelu. Kralj je tada bio Šaul, a David se, kao njegov suparnik, morao skrivati. U Bibiliji se kaže da se David nastanio u »engadskim gorskim skloništima.« Šaul kreće za njim u potjeru. Ušao je u jednu od pećina, kako se kaže u tekstu, »da čučne.« To jest, otišao je kralj onamo kamo i kraljevi idu pješice, no nije bio sam. U dnu baš te pećine skrivao se David sa svojima, ali nije htio nauditi kralju, jer ga je kao takvoga poštovao, pa je samo odsjekao skut njegova odijela, ne bi li pokazao Šaulu da je imao njegov život u ruci. Sve se to odigralo ovdje negdje.
Na slici se vidi da mali potok, čije se vode sada koriste i za navodnjavanje, ponekad, u zimskom kišnom razdoblju, znade i nabujati, pa napravi korito za pravu rijeku.
Što se više približavamo izvoru, to i zelenje postaje intenzivnije i gušće.
Priroda se ovdje doista igra bojama, oblicima, kamenom, vodom, raslinjem i životinjskim svijetom.
Voda je, svakako, glavni element cijele priče. Ona ovamo donosi život. Čovjek na to mora misliti dok gleda slapove, bilo veće, poput onog gore, bilo male, poput ovog dolje.
Nažalost, do dva izvora bliža nahal Davidu nismo mogli doći zbog posljedica prošlogodišnjeg požara. Staza još nije sigurna, pa nismo mogli ni do najljepšega slapa, niti do Šulamkina izvora, koji je dobio ime po Šulamki iz Pjesme nad pjesmama. Ona ondje oslikava svoga dragoga riječima: »Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim«, a dragi joj odgovara: »Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica«, pa opet ona: »Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša.« Lijepo, morate priznati. Vidjevši ljepotu prirode En Gedija, nije čudno da je biblijski pjesnik njezinim prizorima htio opisati ljepotu ljubavi.
A budući da je zima već na kraju, ne mogu a da se ne sjetim i ovog odlomka Pjesme nad pjesmama:
Dragi moj podiže glas i govori mi:
»Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
jer evo, zima je već minula,
kiša je prošla i nestala.
Cvijeće se po zemlji ukazuje,
vrijeme pjevanja dođe
i glas se grličin čuje
u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd, u cvatu, miriše.
Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
Golubice moja, u spiljama kamenim,
u skrovištima vrletnim,
daj da ti vidim lice
i da ti čujem glas,
jer glas je tvoj ugodan
i lice je tvoje krasno.«
I, dok sam ja razmišljao o ljepotama prirode i Šulamki, nastojeći nešto od tih ljepota uhvatiti i fotografskim aparatom, netko je mene uhvatio na djelu.
Mislim da ću vam sljedeći put pokazati nešto od »uhvaćene« prirode En Gedija.
- 08:20 - Nove komentare možeš upisati ispod (19) svaka čast, ovo je najbolji blog koji sam vidjela :) (ŽIRAFA 04.03.2006. 09:44)
hahahahah ovdje na posljednjoj slici se čini da si i ti pošao "da čučneš" kao Šaul... i povijest se ponovila: i ti imaš svoga Davida... Zavidim ti na izletu. Ja sam jučer bio do Pelješca - skromno u odnosu na tvoje putovanje. Pozdrav! BZD ( 04.03.2006. 09:58)
@Žirafa: Hvala, ali ima ih još jako dobrih. @BZD: Znao sam da će netko to tako protumačiti. :) (Darko 04.03.2006. 10:30)
Meni se pak čini da si tamo nešto interesantno vidio i slikao (ne vidim dobro što držiš u ruci). Izgleda da je ljubav bezvremenska i nema nikakve granice??? :))) (alkion 04.03.2006. 11:18)
@alkion: Ma, da. To je fotografski aparat, a tamo sam ugledao zgodnu kombinaciju vode i kamena. A ovo o ljubavi mislim da imaš pravo. (Darko 04.03.2006. 11:21)
Evo još jedan dio iz Pjesme nad pjesmama uz Shabbatni pozdrav: Zaručnik: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Oči su tvoje kao golubice, ispod koprene svijetle. Kosa ti je kao stado koza, što silaze gore gileadske./// Zubi su ti kao stado ovaca, što upravo izlaze iz kupala, kad se strižu: sve s blizancima, nijedne među njima nema bez janjeta./// Usne su ti kao vrpca grimizna, milina resi usta tvoja. Kao kriške mogranja sjaju tvoja lica ispod koprene./// Vrat ti je kao toranj Davidov zidnim vijencima naoružan, tisuće štitova vise na njemu, štitova od samih junaka./// Prsa tvoja: dva blizanca srnčeta, što pasu među ljiljanima./// Dok dan zahladi i sjene uteku, htio bih poći k smirnovoj gori, k tamjanovu humu./// Sva si lijepa, prijateljice moja, nema ljage na tebi.///Dođi s Libanona, zaručnice, k meni, dođi s Libara, dođi k meni! Siđi s brijega amonskoga, s vrhunca senirskoga i hermonskoga, iz pećina lavovskih, s gora risovskih!/// Ranjavaš srce moje, sestro zaručnice moja, očaravaš mi srce svakim pogledom očiju svojih, svakom karikom uresa na vratu svojemu!/// Kako je blaga ljubav tvoja, sestro zaručnice moja, mnogo je slađa od vina ljubav tvoja! Svaku mirodiju nadvisuje miris ulja tvojih./// Usne tvoje, zaručnice, kaplju medom. Jezik tvoj krije med i mlijeko. Miris je haljina tvojih kao miris Libanona./// Vrt je sestra zaručnica moja, dobro ograđen, studenac zatvoren, izvor zapečaćen./// Nasad je tvoj voćnjak šipaka, pun plodova prekrasnih, cipra i narda,/// Narda i šafrana, iđirota i cimeta i svakojakih rastlina za kad, smirne i aloja, sa svakojakim najfinijim balsamima./// Izvor vrta mojega jest studenac žive vode, što teče s Libanona. (feby 04.03.2006. 11:33)
@feby: Vidiš, ovdje se spominje balzam, a jedna vrsta balzama raste i u En Gediju. O svakom bi se retku ove pjesme mogla ispripovijedati čitava jedna priča. (Darko 04.03.2006. 12:08)
Daj me prijatelju prosvijetli. Evo dok sam ja studirao jedan profesor, inače eminentni stručnjak za egzegezu Staroga zavjeta, tumačio nam je kako je Pjesma nad pjesmama sva simbolična i tekst na mnogo mjesta gdje se spominju konkretne slike iz prirode ima zapravo jedno preneseno značenje, te te slike treba tumačiti metaforički. Prema njemu te slike iz prirode zapravo odnose na ljudsko tijelo kao objekt komuniciranja ljubavi i uzajamnog predanja između muškarca i žene? Ili je čovjek to tumačio tako tek zato da nam predavanje učini malo zanimljivijim. Što ti veliš o tome? U kojem pravcu u tome smislu idu suvremena istraživanja Pjesme nad pjesmama? (naturaliter 04.03.2006. 12:46)
@naturaliter: Danas je među stručnjacima uglavnom prihvaćeno da je riječ o simbolima kojima se želi dočarati ljubav dvoje zaručnika. Postoje međutim različite razine simbolike što ih različiti stručnjaci prihvaćaju. Uzmimo primjere iz ovog odlomka što ga je Feby ovdje napisala. Postoji ona očita simbolika gdje se, na primjer, prsa zaručnice uspoređuju s "dva blizanca srnčeta". To je jasno. Neki, međutim, vole ići i dalje pa i u ovom "vrtu zaručnice" koji je "dobro ograđen, studenac zatvoren, izvor zapečaćen" vide onaj najtajniji dio tijela zaručnice u koji bi zaručnik htio ući. Ne slažu se svi u tome. Ipak, riječ je o poeziji, a poeziju se ne da do kraja konkretno opisati. Ona potiče osjećaje, maštu, želje, opisuje neopisivu nutrinu čovjeka. Ona mora biti nedorečena, ponekad dvosmislena. S druge strane, židovska tradicija u Pjesmi nad pjesmama vidi pjesan o odnosu Boga-zaručnika s njegovim narodom-zaručnicom, a slično se i u najranijoj kršćanskoj zajednici tumači da je zaručnik Krist, a zaručnica Crkva. Ja nekako ipak ovu pjesmu volim čitati kao ljubavnu pjesmu, onako kako je i napisana. (Darko 04.03.2006. 13:00)
Kad sam te vidjela ovako čučnutog, pomislila sam isto što i BZD. :))) Ali vjerovatno to ne bih spomenula da nije i on. :)) Ajme, deva ... što me sjetilo na ono kad si dosta magarčića uslikavao. :)) A i nekako si romantičan u ovom postu ... je li to utjecaj visinske razlike ili? :))) (pegy 04.03.2006. 13:43)
Proljeće, Pegy, proljeće! :)) (Darko 04.03.2006. 13:52)
Da, da, tako nekako je i nama tumačeno. Posebno se u obranu takvog tumačenja uzima dio teksta koji nam donosi feby: "Vrt je sestra zaručnica moja, dobro ograđen, studenac zatvoren, izvor zapečaćen". Asocijacija bi bila više nego jasna... (naturaliter 04.03.2006. 14:21)
Da vidim jel komentiranje proradilo... Nisu oni pokušali proboj da pobjede rimljane nego da izginu u borbi. Ak se ne varam, to je na nekom brdu na litici i samo je jedan put do gore.. (dr.luka 04.03.2006. 15:34)
@dr.luka: Da, to je to, a put do gore sam i ja isprobao. Mislim da ću do toga stići s opisom negdje sredinom sljedećeg tjedna. (Darko 04.03.2006. 16:00)
Pratim te i dalje.Pozdrav iz tmurnog pospanog Zagreba. (darkwolf 04.03.2006. 16:14)
@darkwolf: Pozdrav i tebi. Nadam se da će i vama stići lijepo vrijeme. (Darko 04.03.2006. 16:24)
traveling broadens the mind (svrshi 04.03.2006. 16:56)
Nekako spadam u ljude koji sebe vole vidjeti kao vrlo realnog i rakao bih prozaičnog. Naravno ima u meni i poezije i romantike ali htjedoh reći: svi mi volimo pročitati lijepu pjesmu punu emocija i ljubavi i to u nama izazove određene i emocije i sjećanja pa ako hoćeš i tugu - naravno zavisno od trenutnog stanja i raspoloženja. Htjedoh u stvari reći kako je lijepo i nekad možda i potrebno u poeziji tražiti i neku simboliku ali daleko je (opet to je neko moje teoretiziranje) bitnije što u nama ta poezija (naravno i proza ili bilo koje umjetničko djelo) izazove, koji živac u nama tada zaigra svoju priču i svoju igru... Htjedoh samo malo "suprotstaviti" se naturaliteru ne kritizirati i negirati potrebu za tumačenjem simbolike i onoga svega što ta ista poezija (umjetnost) potječe kod drugih osoba. Pretjerah malo, skoro da sam i post mogao napisati. Oprosti na uzurpiranju prostora. Ugodna ti večer. :))) (alkion 04.03.2006. 20:39)
@alkion: Nema problema. Ugodna večer i tebi. Meni već: Laku noć! :) (Darko 04.03.2006. 21:38)
|
|
|
