Jeruzalem i ostalo
četvrtak, 16.02.2006.
Stjepanova vrata
Zlatna vrataZlatna vrata i okolica Tek nešto sjevernije od Zlatnih vratiju o kojima sam pisao prošlih dana, a još uvijek na istočnoj strani jeruzalemskih gradskih zidina, nalaze se Stjepanova vrata. Kao što je slučaj i sa Zlatnim vratima, tako i ova vrata imaju čitav niz imena, koja nekad ovise o tome tko o njima govori i iz koje vjere ili kojeg naroda potječe, a ponekad ovise i o vremenskom razdoblju. No, možda je bolje da krenemo redom. Poput većine vratiju Staroga grada, i ova su izgrađena u 16. stoljeću. Turci su 1517. godine osvojili Jeruzalem, predvođeni sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, koji je odlučio obnoviti i dograditi gradske zidine. To je podrazumijevalo i izgradnju vratiju. Tako su između 1538. i 1539. nastala i ova vrata. Bila su to jedina vrata koja su gledala prema istoku i vodila prema Maslinskoj gori i dalje prema Jerihonu i dolini Jordana.  Kroz stoljeća gradska su se vrata gradila u obliku slova L, što je olakšavalo obranu gradova, jer se kroz njih nije moglo ravno probiti, nego je pravi kut pod kojim su vrata izgrađena usporavao prodor neprijateljske vojske. Na gornjoj slici možete vidjeti da se danas kroz ova vrata može proći ravno, no tome nije uvijek bilo tako. Prvotno se ovdje moralo skrenuti lijevo, prema mjestu gdje je nekad stajao židovski Hram, a od arapskog osvajanja ovdje je prostor džamija. Evo toga izvornog izlaska iz vrata prema gradu i prema džamijama.  Znate već da na svim prilazima različitim svetištima treba očekivati i prosjake, pa se tako ovdje često može sresti ova žena u kolicima.  Novi nutarnji prolaz kroz vrata, koji je omogućio vozilima nesmetani prolaz unutar grada, probili su Englezi za vrijeme svoje uprave u Palestini između dva svjetska rata. 1967. godine izraelska se vojska upravo ovuda probila u Jeruzalem.  Kad je Sulejman Veličanstveni dao izgraditi ova vrata htio im je dati ime Vrata od Doline, na arapskom Bab el-Ghor, no to se ime nije zadržalo, a sličan mu je kasniji naziv Bab el-Jos (čit. Džoz), jer Wadi Jos arapsko je ime Doline Jošafat, ove doline kojom je nekad prolazio potok Cedron, a sada je kanaliziran ispod nje, dok u dolini rastu masline.  Drugo i danas možda najraširenije ime ovih vratiju jest Lavlja vrata (hebrejski Ša’ar ha’Araiot. Ovo su im ime bez sumnje dala dva para lavova koji se nalaze slijeva i zdesna ulaska u grad.  Legenda pripovijeda kako je sultan Sulejman Veličanstveni usnio san u kojem su ga napadala dva para lavova. Sultanu su savjetnici protumačili da je to božansko upozorenje, jer je Židovima nametnuo previsoke poreze koje nisu mogli plaćati. Sulejman je tako odlučio izaći u susret Židovima, a na gradska je vrata dao isklesati dva para lavova. U stvarnosti ovi lavovi potječu od mamelučkog sultana Bajbarsa iz 1263. godine koji je u Jeruzalemu izgradio han, svratište za karavane i putnike. U doba obnove zidina u 16. stoljeću kamen toga hana iskorišten je kao građevinski materijal, a lavovi koji su zapravo bili Baibarsov grb postali su dekoracija vratiju. Nastavak: Stjepanova vrata, još o imenu |