Jeruzalem i ostalo
srijeda, 15.02.2006.
Zlatna vrata i okolica
Jeruzalemska vrata (uvod)Zlatna vrata Još nekoliko riječi o Zlatnim vratima s istočne strane jeruzalemskog Starog grada. Na mjestu ovih današnjih vratiju u prvom su stoljeću stajala starija vrata, ali ne manje svečana. Prema najranijim kršćanskim tradicijama, Isus je upravo na ova vrata na Cvjetnicu ušao u grad, dok su mu mahali palminim i maslinovim granama.  Ako su ova današnja vrata izgrađena još za vrijeme posljednjih bizantskih vladara, onda je vjerojatno na ova vrata 629. godine u grad ušao bizantski car Heraklij. 614. godine Perzijanci su provalili u Svetu zemlju, porušili gotovo sve crkve u njoj i odnijeli sa sobom drvo svetoga križa. Car Heraklij petnaest godina kasnije poražava Perzijance, te se s drvetom križa na kojem je nekoć visio Isus vraća u Jeruzalem. 14. rujna 629. svečano ulazi u grad, a do danas se na taj datum, kako u istočnoj, tako i u zapadnoj Crkvi slavi blagdan Uzvišenja svetoga križa. Od 10. stoljeća nadalje imamo pismena svjedočanstva arapskih povjesničara i putopisaca o ovim vratima, kao i o vjerovanjima povezanim uz njih. Jučer sam već spomenuo da su Arapi ova dvostruka vrata nazivali Vratima milosrđa i Vratima pokajanja. Još jedno ime koje ova vrata nose u arapskoj tradiciji jest Bab el-Dahariyeh, »Vrata vječnosti.« Ovo ime vratiju naslanja se na biblijskoga proroka Joela koji zapisuje ove Božje riječi: »Sakupit ću sve narode i povesti ih u dolinu Jošafat. Ondje ću im suditi zbog Izraela, naroda mog i moje baštine... Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Jošafat, jer ću ondje sjesti da sudim svim okolnim narodima... Mnoštvo, mnoštvo u Dolini odluke! Da, blizu je dan Gospodnji u Dolini odluke!« Prema Joelu, ova dolina nalazi se u blizini Jeruzalema, a kasnija će je tradicija, negdje oko 4. stoljeća, poistovjetiti s dolinom potoka Cedron (heb. Kidron) koja se danas naziva dolinom Jošafat, a prolazi između Zlatnih vratiju i Maslinske gore. Otada mnogi žele uhvatiti prva mjesta u ovom veličanstvenom prizoru posljednjega suda. Stoga se u blizini nalaze različita groblja. Uz sama Zlatna vrata, podno gradskih zidina, nalazi se muslimansko groblje.  S druge strane doline Jošafat, na obroncima Maslinske gore, nalazi se židovsko groblje.  U samoj dolini, dolje u dnu, među palmama i maslinama, nalazi se malo kršćansko, katoličko groblje.  No, dok su sva ova groblja kasnijeg datuma, ostalo je u dolini Jošafat i nešto velikih nadgrobnih spomenika iz helenističkog i rimskog razdoblja (2. st. pr. Kr.-3. st. n. Kr.). Kasnija predaja dala je tim spomenicima i maštovite nazive. Ovaj koji se od Zlatnih vratiju dobro vidi naziva se Abšalomov grob, no zasigurno nema nikakve veze s Davidovim sinom Abšalomom.  Morat ću se još vratiti ovim drevnim grobovima iz doline Jošafat. Među svim tim grobljima, nekako mi ovdje i nije čudno vidjeti ponovno gospodina u crnom fraku kako sve to pozorno nadgleda.  Točno nasuprot Zlatnih vratiju nalazi se Getsemanski vrt, mjesto Isusove molitve na Veliki četvrtak. Danas je ondje velika i lijepa bazilika. I o njoj ću morati jednom opširnije pisati.  Dok je molio, sigurno mu je pogled bio usmjeren prema Hramu koji se nalazio iza zidina grada što su se nazirale među raslinjem.  U doba kad su Jeruzalemom vladali križari ova su se vrata dvaput godišnje otvarala, na Cvjetnicu kad se slavio Isusov svečani ulazak u grad i 14. rujna kad se slavilo Uzvišenje svetoga križa. Sredinom 16. stoljeća vrata će definitivno biti zazidana u doba obnove zidina što ju je zapovijedio turski sultan Sulejman Veličanstveni. Danas se u njihovoj unutrašnjosti nalazi mali molitveni prostor za muslimane, dok ostalima pristup nije dozvoljen. Izdaleka (i jako uvečano) s nutarnje strane zidina, Zlatna vrata izgledaju ovako.  Toliko o Zlatnim vratima. Krećemo sada malo sjevernije prema Stjepanovim vratima (no i ona imaju više imena). Eno, ondje se već vidi i grčka crkva sv. Stjepana.  Nastavak: Stjepanova vrata |