Jeruzalem i ostalo
utorak, 14.02.2006.
Zlatna vrata
Jeruzalemska vrata (uvod)Kao što sam jučer i obećao, danas počinjem s opisivanjem jeruzalemskih gradskih vratiju. Zasigurno nema boljeg načina, nego početi s najstarijima i najslavnijima. Jučer sam oko podneva prošetao do njih. O kojim god vratima u Jeruzalemu govorili, uvijek ćemo se naći u nedoumici kako ih nazvati. Ova o kojima ću danas govoriti obično se nazivaju Zlatna vrata. To je naziv koji se uglavnom koristi na Zapadu, u kršćanskom ambijentu. Arapi samo prevode ovaj zapadnjački naziv, pa ih nazivaju Bab al-Dhahabi, dok je tradicionalno hebrejsko ime ovih vratiju Ša’ar haRahamim, što znači »Vrata milosrđa.« I ovo nisu sva imena koja dolaze uz ova vrata.  Ova vrata su jedina koja su starija od izgradnje zidina u doba turskog sultana Sulejmana Veličanstvenog u 16. stoljeću. Potječu iz šestoga stoljeća, a do danas nije sigurno je li ih izgradio neki od posljednjih bizantskih vladara ili su ih izgradili prvi arapski vladari Jeruzalema. Kako bilo, izgrađena su nad starijim vratima. Za ratnih sukoba 1967. godine, koji su se ovdje vodili između Jordanskog kraljevstva i Izraela, jedna je granata pala podno ovih vratiju i iskopala duboki krater, što je otkrilo da se točno ispod današnjih Zlatnih vratiju nalazi stariji ulaz iz rimskoga doba. Nije, međutim, sigurno kada je točno izgrađen. Moglo je to biti za obnove Hrama što ju je poduzeo Herod Veliki krajem 1. st. pr. Kr. ili za nove izgradnje Jeruzalema, ili kako se tada zvao Aeliae Capitolinae, u doba cara Hadrijana 135. god. Vrata se nalaze s istočne strane gradskih zidina, uz sam prostor gdje je nekad stajao židovski hram, a sada je tu džamija Al-Aksa i zlatna Kupola nad stijenom.  Negdje na tom mjestu morala su se nalaziti i Istočna vrata o kojima govori prorok Ezekiel kad opisuje svoje viđenje obnovljenoga Hrama i Božjega povratka u svoje Prebivalište. On kaže: »Padoh ničice. A Slava Gospodnja uđe u Dom na vrata koja gledaju na istok. Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun Slave Gospodnje. I čuh glas koji mi iz Doma govori: “Sine čovječji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ću, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek.”« Pitat ćete me: kakva su to vrata, kad nema kroz njih prolaza. Vrata su vjerojatno oko godine 810. zazidali Arapi, a taj se njihov potez povezuje s jednom starom tradicijom, prema kojoj je upravo na njih u grad trebao ući Mesija. Ona se naslanja na tekst proroka Zaharije koji na sudnji dan vidi Boga kako stoji na Maslinskoj gori, koja je nasuprot ovih vratiju, a pred njim se događa sud. Stoga se i dolina potoka Cedron, koja se nalazi između grada i Maslinske gore, podno Zlatnih vratiju, naziva i Dolinom suda.  Odatle i dolazi hebrejski naziv vratiju: Vrata milosrđa. Arapi će još doraditi ovu tradiciju, pa će južni dio zazidanih vratiju (na slici lijevo) nazvati Bab e-Rahma, »Vrta milosrđa«, a sjeverni (na slici desno) Bab e-Tauba, »Vrata pokajanja«.  Čini se, međutim, da Arapi nisu zazidali vrata u znak inata prema Židovima i njihovu iščekivanju Mesije, nego iz praktičnih razloga lakše kontrole pristupa gradu i svetištu. Još ponešto iz povijesti Zlatnih vrata reći ću vam sljedeći puta. Nastavak: Zlatna vrata i okolica |