Jeruzalem i ostalo
četvrtak, 09.02.2006.
Tabor (bizantsko doba)
Tabor (uvod)Tabor (iz sjene prošlosti) Prekjučer sam već opisao kako je brdo Tabor od davnine imalo veliku stratešku važnost radi kontrole doline Jizreel. Tako je bilo i u helenističko doba, nakon Aleksandra Makedonskog, kad je Antioh III., vladar Sirije, 218. godine osvojio ovo mjesto od Egipćana. Borbe će se oko Tabora voditi i u vrijeme Prvog židovskog ustanka protiv Rimljana. Židovske je ustanike ovdje vodio Josip Flavije, koji će kasnije prijeći na rimsku stranu i, nakon poraza Židova, nastojati svojim spisima Rimljanima približiti židovsku povijest i kulturu. On vrlo detaljno opisuje i ovaj židovski ustanak. Rimljani osvajaju Tabor 67. godine. Na ovom se brdu vrlo rano u kršćanskoj povijesti pojavilo svetište koje se spominjalo Isusova preobraženja. Novi zavjet opisuje kako se Isus sa trojicom svojih učenika, Petrom, Ivanom i Jakovom, uspeo »na goru« kako bi se ondje pomolio. I tada ga učenici ugledaju izmijenjena lika, dok mu se odjeća sjajila. Uz njega su vidjeli i starozavjetne likove, Mojsija i Iliju, te čuli Božji glas koji im je govorio: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! Slušajte ga!« To je trebala biti neka vrst pripreme na Isusovu muku i smrt i najave njegovog uskrsnuća. Eto, toliko da vidite o čemu je ovdje riječ. Zanimljivo je, međutim, da se nigdje ne kaže koje je to brdo bilo. Prvi glas o tome da je ova »gora« iz Novoga zavjeta zapravo brdo Tabor donosi nam jeruzalemski biskup Ćiril iz 348. godine, što je dosta rano, tek dvadesetak godina nakon što je kršćanska vjera dobila slobodu u Rimskom Carstvu. Iz kasnijeg razdoblja postoje i izvještaji hodočasnika koji ovamo dolaze, a oni 570. godine spominju ovdje postojanje triju crkava. 723. godine jedan hodočasnik spominje samo jednu crkvu koja je bila posvećena Isusu, Mojsiju i Iliji. Ipak, pretpostavlja se da je on vidio ono isto što je vidio i hodočasnik iz 570. godine, tri kapele koje su, čini se, bile međusobno povezane. Sve sam vam to ispričao stoga što iz bizantskog vremena ovdje ima nešto ostataka, a najbolje se vide u donjem dijelu današnje crkve, oko oltara gdje i danas hodočasnici slave misu.  Budući da sam ondje bio s filmskom ekipom, za potrebe dokumentarnog filma bilo nam je omogućeno ostati u crkvi i u vrijeme kad je zatvorena, pa smo na miru mogli snimati, oni svoj dokumentarac, a ja ove fotografije.  Iz bizantskog doba ovdje je ostalo nešto zida koji je činio apsidu, polukružni završetak crkve. To je bila središnja od onih triju kapela, dakle ona posvećena Isusu. Radi filma smo uklonili i klupu koja inače djelomično zaklanja zid.  Ovako je postao sasvim vidljiv i bizantski zid i način njegove izgradnje. Znamo, iz već spomenutih spisa, da je ova crkvica sigurno stajala na ovom mjestu u drugoj polovici šestog stoljeća, no budući da se već u četvrtom stoljeću spominje Tabor kao svetište, moguće je da je izgrađena i ranije.  Kad smo već ovdje, pogledajmo i lijepe mozaike iz 1924. godine, iz doba gradnje današnje crkve. Lijepa mi je njihova prevladavajuća plava boja. Mozaik koji se nalazi s lijeve strane oltara prikazuje tri anđela, a pod njima tek rođenog Isusa. Uz njih nalaze se još tri anđela od kojih srednji drži hostiju i kalež, simbole euharistije.  S desne strane oltara udaljeniji je prikaz triju anđela ispod kojih se nalazi zaklani jaganjac, simbol Isusove žrtve na križu, a nama je bliži prikaz praznoga groba, simbola Isusova uskrsnuća.  Prema umjetnikovoj zamisli ovi su mozaici trebali, tu gdje je nekad bila kapela posvećena Isusu, prikazati načine Isusove prisutnosti u svijetu. I još je nešto lijepo u ovom donjem dijelu crkve. To je vitraj postavljen iza oltara, koji prikazuje dva pauna, zapravo ptice feniks, simbole vječnog života. Oni se napajaju iz kaleža što se nalazi u središtu kompozicije, što bi trebalo naznačiti odakle crpe taj svoj vječni život.  Osobito je taj prizor lijep u zoru, kad se sunce pomoli na istoku, točno iza ovog stakla, pa se sve kupa u zlatu. Imam i to snimljeno, pa ću vam ovih dana pokazati. Nije čudo što je arhitekt baš ovdje, oko vitraja, htio napisati latinske riječi: Domine, bonum est nos hic esse, »Gospodine, dobro nam je ovdje biti.« To su riječi što ih je, prema Novom zavjetu, izgovorio Petar, kad je vidio Isusa preobraženog kako razgovara s Mojsijem i Ilijom. Kao da se arhitekt htio pohvaliti i reći: »Ma, vidite kako sam vam lijepo napravo ovu crkvu! Baš vam je tu lijepo!« Nastavak: Tabor (križari) |