Jeruzalem i ostalo
utorak, 07.02.2006.
Tabor (iz sjene prošlosti)
Već sam jučer rekao da je brdo Tabor imalo posebno religijsko značenje kroz povijest, a neki nam znakovi govore da je bilo važno i starim Kanaancima, prije dolaska Izraelaca u Obećanu zemlju. O tome mislim danas napisati par riječi. Usto, vidjet ćete što znači imati prilike snimati uz jednu filmsku ekipu, koja se itekako brine za osvjetljenje i druge efekte. Moram priznati da sam dobro iskoristio njihovu tehniku, pa sam i svojim običnim malim fotografskim aparatom napravio sasvim pristojne slike u, inače, nemogućim uvjetima.Krenimo, dakle, u prošlost! Valja nam za početak zaboraviti i crkvu i sve ostale građevine koje se danas nalaze na vrhu ovoga brda, a zamisliti kakvu je sliku davalo to brdo ljudima u davnini. Izdizalo se iznad plodne doline Jizreel, uz put koji je vodio od Megida, to jest od brda Karmel prema istoku, prema Damasku i Siriji. Tako je na jednom mjestu bio koncentriran i religijski i strateški značaj. Možda ljudi i nisu slučajno pridali kultno značenje brdu s kojega su mogli kontrolirati dolinu koja ih je hranila. Prvi su religijski običaji vezani upravo uz plodnost, urod, a time i uz hranu i održavanje života. Dolina oko Tabora i danas je išarana poljima.  »Kanaanci« je skupno ime za narode koji su obitavali u ovom području prije nego su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, no oni su i nakon toga ostali u nekim krajevima što je dovodilo do žestokih sukoba. Osim toga, njihova je religija ponekad utjecala i na Izraelce, te su Židovski proroci svoje sunarodnjake stalno upozoravali da se ne povode za kanaanskom poganskom religijom. Prorok Hošea, na primjer, upozorava svećenike i kraljeve da su zaveli narod na krivi put, a kao jedno od mjesta krivoga bogoslužja, gdje su se štovali idoli, spominje i Tabor: »Vi ste bili zamka u Mispi i mreža napeta na Taboru. Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali ću ih sve kazniti.« Oni koji su trebali voditi narod pravim putem prikazani su kao zamka i mreža koja hvata plijen u svoje idolopoklonstvo. Zanimljiva slika. No, zanimljiva je i činjenica da su ispod današnje crkve na Taboru nađeni tragovi nečega što je moglo biti pogansko svetište. Na samom ulazu u današnju crkvu križari su nekad napravili stepenice za silazak u podzemne prostorije. Na tom se mjestu nalazi lijepa rešetka koja ih pokriva.  Crkva je izgrađena na stijeni i ja sam s filmskom ekipom ovdje sa strane ušao u kriptu crkve, kako bismo snimili ono što se vidi na površini stijene.  Ovdje je došlo do izražaja njihovo profesionalno osvjetljenje.  Nema ovdje mnogo toga za vidjeti, ali je sve izuzetno zanimljivo i ne još do kraja istraženo ni objašnjeno. Vidi se nešto što liči na malu cisternu za vodu s prilaznim stepenicama.  Svi su bliskoistočni kultovi sadržavali i običaje obrednoga pranja prije početka žrtvovanja, pa je moguće da je i ova cisterna služila u te svrhe. U blizini se nalaze dvije pravilne okrugle udubine u stijeni koje su mogle služiti kao mjesto prinošenja žrtve. Lako je moguće da se u te udubine izlijevala neka vrst žrtve lijevanice u obliku vina ili ulja, kao prinos darova polja koje se prostiralo podno brda.  Mene je ovdje fascinirao kamerman koji je dao postaviti ovako dobro osvjetljenje, a onda je još zapalio i malo tamjana kako bi se svjetlo uz pomoć dima raspršilo kroz prostor. Mnogo je toga još nepoznato o ovim nalazima i vjerojatno će zauvijek ostati skriveno sjenom prošlosti. Govorimo ovdje o nekih 1200 i više godina prije Krista. Rekao sam da je ovo brdo bilo i važno strateško mjesto. I o tome nam svjedoči Biblija. Mnogo prije nego što će David postati kraljem u Izraelu, narod su predvodili knezovi koji se u Bibliji nazivaju sucima. U to je doba u Hazoru, sjeverno od Galilejskog jezera vladao kanaanski kralj Jabin i kontrolirao je dolinu, a njegov je vojskovođa bio Sisera. Izraelci su živjeli u brdima južno i sjeverno od doline Jizreel, a predvodila ih je jedna žena imenom Debora. Njezin vojskovođa Barak krenuo je na Siseru i utvrdio se na Taboru, a Sisera je dolazio iz smjera Megida s devet stotina željeznih kola. To je značilo veliku prednost Kanaanaca, budući da je željezo tek bilo otkriveno, a Izraelci ga još nisu znali proizvoditi. Oni su još bili u brončanom dobu. Debora, međutim, kaže svome vojskovođi: »Ustaj, evo dana kada će Gospodin predati Siseru u tvoje ruke! Sam Gospodin ide pred tobom!« Barak s deset tisuća ljudi siđe s Tabora i natjera Siseru i njegovu vojsku u bijeg. Sve se to odigralo na ovom polju južno od Tabora, koje sada izranja iz jutarnje magle.  Tu, između Tabora i planina Efrajima, u dolini Jizreel odigrala se bitka koja će postati uzorom svih bitaka u kojima pobjeđuje Bog. Zato će i na kraju Biblije u knjizi Otkrivenja posljednja svjetska bitka biti smještena kod Harmagedona, što je vjerojatno iskrivljeno za hebrejski Har Megido, to jest »brdo Megida«. To znači da bi i ta odlučujuća bitka, u kojoj će Bog opet pobijediti zlo, trebala biti negdje u ovoj dolini. Nastavak: Tabor (bizantsko doba) |