Jeruzalem i ostalo
petak, 03.02.2006.
Akko (han i kanali)
Akko (križarska utvrda)Akko (bosanski tragovi) Akko (hamam) Moji suputnici i ja napustili smo samo središte Akka, s njegovom križarskom utvrdom, al-Jazzarovom džamijom i starim hamamom i krenuli prema moru. Još uvijek smo unutar zidina Staroga grada u kojem se ima prilično toga za vidjeti. Zaustavljamo se najprije kod još jedne građevine iz doba turskog upravitelja grada, porijeklom iz Bosne, Mehmeda al-Jazzara. To je han ili karavan-saraj. Riječ je o svratištu za karavane i ostale putnike. U vrijeme al-Jazzara grad je doživio procvat osobito kao luka i trgovačko središte, pa je valjalo trgovcima i putnicima pružiti priliku da negdje prespavaju i da njihova roba bude pohranjena na sigurnom.  Zato su ovakva svratišta pružala krov nad glavom, mjesto za životinje i vodu za piće. Ovo je El Omdan Han s kraja 18. stoljeća, a 1906. pridodan mu je i toranj.  To je ono što bi se negdje drugdje zvalo »sahat kula«. Ne zaboravimo da se još uvijek nalazimo u razdoblju turske vlasti, sve do I. svjetskog rata. Vratimo se, međutim, u mnogo ranije doba, u doba križara. Ne tako daleko od ovog hana, nalazi se Han es Shuna ili »Žitno svratište«, a iz njega se može sići u ostatke iz križarskog doba. Sjećate se da sam vam prije par dana govorio o vitezovima i redovnicima ivanovcima ili hospitalcima, čija je utvrda djelomično sačuvana. U južnim dijelovima staroga Akka, ili Svetog Ivana od Akrija, kako se tada grad zvao, smjestili su se drugi viteški redovnici. Bili su to danas mnogo poznatiji templari. Dok su hospitalci svoje središte imali upravo u Akriju, templarima je sjedište bilo u Jeruzalemu, uz mjesto gdje je nekad bio židovski Hram, pa im odatle dolazi i ime. Nakon što je Saladin 1187. god. osvojio Jeruzalem (sigurno ste o tome gledali film »Kraljevstvo nebesko«, ako je tako preveden na hrvatski), templari se sele u Akri, današnji Akko. Ovdje, na mjestu »Žitnoga svratišta« bila je njihova utvrda od koje nije mnogo ostalo, no zna se da je bila najjača utvrda u gradu, čiji su ulaz čuvale dvije kule sa zidovima širine osam metara, a uz svaku od njih bila je još po jedna manja kula. Na vrhu svake od tih kula stajao je pozlaćeni lav »veličine vola«, kako nam to kaže jedan spis o opsadi Akka 1291. god. Iz te se utvrde ulazilo u podzemni kanal s vodom.  I mi smo ušli u kanal i krenuli njime prema zapadu, prema moru. Dugačak je 350 m, stijenke su mu izrađene od bazalta, a visok je dovoljno da uspravan čovjek može kroz njega proći. Ovaj je tunel svakako bio od strateškoga značenja za templare, jer je njihovu utvrdu spajao s lukom i morem. Prolazio je ispod Pizanske četvrti. To je još jedna značajka križarskoga Akrija: podijeljenost na različite nacionalne četvrti. Kako je križarska vlast u Svetoj zemlji slabila, tako su se križari iz čitave Europe našli stiješnjeni unutar zidina ovoga grada. Bili su tu Venecijanci, Pizanci, Đenovljani iz današnje Italije, Nijemci, Francuzi i ostali. Često njihovi međusobni odnosi nisu bili najbolji, pa je dolazilo i do malih ratova unutar zidina grada. Vjerojatno je i zato templarima bilo važno imati vlastiti put do mora.  Mi smo prošli svih 350 metara i stigli do obale odakle se pružao krasan pogled niz more, sve do brda Karmel.  Ovdje su vidljive zidine grada, no o tome sljedeći put. |