|
Jeruzalem i ostalo
srijeda, 01.02.2006.
Akko (hamam)
Akko (križarska utvrda)
Akko (bosanski tragovi)
Jučer sam govorio o Mehmed paši al-Jazzaru, »Bosancu«, koji je počeo graditi ovu džamiju što sada nosi i njegovo ime. Osim po čvrstoj i prečvrstoj ruci kojom je vladao u ovom gradu, osim po obrani grada od Napoleona i po gradnji džamije, al-Jazzar ostat će zapisan i kao onaj koji je grad od malog ribarskog mjesta pretvorio u živu luku i važno trgovačko i kulturno središte. Uz sve to donio je on ovamo i nešto turskih običaja. U njegovo su se doba ovdje počeli graditi hamami. Sjećate li se one Šantićeve o Emini? »Sinoć kad se vraćah iz topla hamama...« Možda je dobro podsjetiti se čitavoga teksta te pjesme. Možete ga naći ovdje, a nešto više o Aleksi Šantiću ovdje (ako ovaj zadnji link ne dovede do teksta o Šantiću, potrebno ga je u browseru ispraviti tako da završava sa Šantić). Mislim da je pjesma dobra pratnja uz priču o ovom posljednjem hamamu u Akku. Zove se Al Baša Hamam, a u njemu se može čuti i pogledati priča o povijesti grada, viđena očima vlasnika hamama i njihovih posjetitelja kroz povijest.
Sve priče, naravno, započinju i završavaju imenom al-Jazzara, »Bosanca«, koji je u Akko donio takav način života.
Hamam, ili tursko kupatilo, bio je mjesto susreta gdje se moglo na miru i u ugodnom okruženju razgovarati o ozbiljnim stvarima. Prema slici, bilo je tu i djevojaka koje »šeću i plećima kreću.«
Moglo se odmarati, dok se osoblje hamama brinulo da posjetitelju ništa ne bi nedostajalo. I ovdje je »ibrik« bio nezaobilazna stvarčica.
U središnjoj prostoriji hamama moglo se uživati u toplini, ali i podvrgnuti masaži, dok se diskutiralo o politici i trgovini. Sigurno su ovdje često spominjali al-Jazzara.
Nanese li vas put u Akko, isplati se ući u ovaj hamam i čuti i pogledati priču o kulturi hamama i o onoj malenoj povijesti grada, povijesti kakvom su je vidjeli obični ljudi, posjetitelji hamama.
Jer ovdje su ljudi bili opušteniji, svi nekako jednaki, bez razlikovanja odjećom i ostalim simbolima. A sve ono što je ovdje rečeno ostajalo je unutar hamama, skupa s iskorištenim ručnicima.
Danas takvih hamama u ovim krajevima gotovo da više i nema. Sa zapada su došle i zamijenile ih saune. Kažu da se posljednji tradicionalni hamam nalazi u Nablusu.
|
|
|