Jeruzalem i ostalo
četvrtak, 15.12.2005.
Simpozij o Koncilu
Opet zanimljiva predavanja u Jeruzalemu. Ovaj put ih je organizirala katolička Crkva, ili, točnije, nuncijatura u Svetoj zemlji. Simpozij je održan u jeruzalemskom centru Notre Dame koji pripada Vatikanu, a nalazi se nedaleko Novih vratiju, izvan zidina starog dijela Jeruzalema. Valja samo prijeći cestu i tu ste.Ovaj centar je zapravo jedan veliki hotel s pripadajućom kapelom koja se izvana sasvim dobro uočava.  Usto, tu je i nešto ureda ustanova povezanih s Crkvom. Uz tu zgradu nalazi se i nova dvorana Ivana Pavla II. u kojoj je održan simpozij.  Dvorana je izgrađena 2000. godine prigodom hodočašća pape Ivana Pavla II. u Svetu zemlju. U njoj je tada održan međureligijski skup na kojem su sudjelovali Židovi, kršćani i muslimani. Jučer je, međutim, povod okupljanja bio drugačiji. Tema simpozija bila je »II. vatikanski sabor: 40 godina poslije«, sudjelovao je čitav niz zanimljivih govornika, a dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta.  Jedan od glavnih govornika bio je kardinal Maritini, nekadašnji nadbiskup Milana, koji se odlučio povući u Svetu zemlju gdje sada provodi većinu vremena. On je, kao sudionik događaja od prije 40 godina, pričao o zanimljivim stvarima koje su se događale iza koncilskih kulisa. Od trenutka kada se činilo da će se biskupi spakirati i otići, jer im se nije svidio konzervativni predložak nekih tekstova što su ih tamo morali potvrditi; pa do trenutka kad je papa Ivan XXIII. imenovao dvojicu predvodnika suprotstavljenih tabora da sastave kompromisni tekst, do kojega se na kraju i došlo. Na slici je kardinal Martini drugi slijeva, a treći slijeva je nuncij u Izraelu, koji je kao mladić pomagao na koncilu, donosio kavu i slične stvari, pa se sjeća i kako su biskupi imali čak i dva odvojena bara. U jednom su se u pauzama okupljali tradicionalisti, a u drugom progresisti.  Prvi slijeva na gornjoj slici je jeruzalemski katolički biskup Michel Sabbah, koji nosi i naslov patrijarha. On je govorio o tome kako je koncil utjecao na život vjernika u specifičnim uvjetima Bliskog istoka. Bilo je još govornika, ali neću vas time zamarati. Predavanja su bila na različitim jezicima, pa su bili potrebni i prevoditelji.  Mediji su također pokazali određeno zanimanje za ovaj skup.  Sve je završilo oko podneva finom zakuskom kakvu samo u centru Notre Dame znaju pripraviti, no ja sam već morao otrčati drugim poslom. Bit će drugi put. P.S. Danas s malo većom grupom zanesenjaka krećem pješice prema Jerihonu kroz Judejsku pustinju. Prvi dio, do izlaska iz Jeruzalema, prijeći ćemo autobusom, a onda cijelim putem kroz pustinju i prekrasan krajolik Wadi Qelta na vlastiti pogon. Jedina bi nezgoda moglo biti vrijeme. Neki predviđaju mogućnost kiše krajem dana, a to nam na uskom izlasku iz Wadi Qelta prema Jerihonu doista ne bi trebalo. Vidjet ćemo. Šteta bi bilo i da ružno vrijeme pokvari slike toga lijepog kraja, kao i Herodovih palača u Jerihonu. P.P.S. Ne znam jeste li već jučer primijetili kod Boruta ili ne. Ako niste, najavljujem i ja da smo se dogovorili Edi, Borut i ja organizirati Prvi susret hrvatskih blogera u Izraelu. Predviđen je za 20. prosinca u Jeruzalemu, u 17,00 sati. |