Jeruzalem i ostalo
srijeda, 14.12.2005.
Šetnja Jeruzalemom
Jutros sam malo prošetao gradom. Dobro, nije to bila tek šetnja radi šetnje, nego sam imao u gradu i posla. Unatoč tome, ovdje svakome tko ima dobre oči i obični izlasci postaju zanimljivi. Ako i zaboravimo da se nalazimo u gradu koji je svetište triju monoteističkih religija, uvijek ćemo naći dovoljno toga zanimljivoga za vidjeti i fotografirati. I nakon deset godina boravka ovdje. Ovaj spoj različitih kultura, običaja, jezika, naroda, na sasvim poseban način obogaćuje i grad i njegove stanovnike. Samo da je pameti i mira!Počeo sam dakle pričati o svome jutrošnjem izlasku u grad. Krenuo sam prema Novim vratima, no usput sam naišao na ovaj zanimljivi spoj staroga i novoga. Magarac je ovdje još uvijek korisno prijevozno sredstvo.  Zbog mnogih stuba, čak ni maleni traktori, kojima se obično roba prevozi do trgovina, ne mogu stići baš do svake kuće u gradu. Magarac može svuda. Samo, sada mora nositi i terete o kakvima njegovi preci nisu niti sanjali. Kad smo već kod gradskih životinja, tu su i konji. Tek što smo izašli kroz Nova vrata i krenuli prema središtu novog dijela grada, naišli smo na ova dva policajca.  Znam, znam, i ova je slika straga, ali što ću, prekasno sam ih primijetio. U svakom slučaju, ako vas put nanese u Jeruzalem, zbog magaraca, konja i sličnih životinja, pazite gdje gazite! Počeo sam s uniformama, onim policijskim, pa nastavljam u istom stilu. Morao sam ionako čekati na crvenom svjetlu, kako ne bih morao platiti sedamdeset šekela kazne, pa sam to iskoristio za slikanje.  Tko voli uniforme, ovdje stvarno može uživati. Nemojte me, molim vas, pitati koja je to vrsta uniforme, jer doista ne znam. Previše toga ovdje ima, a ja se za takve stvari nikad nisam posebno zanimao. Godinu dana vojske sam odslužio i to mi je sasvim dosta. Evo nas sada i u najužem centru, u pješačkoj zoni, u ulici Ben Yehuda.  Nebo se u tom trenutku zasivilo, pa ugođaj nije bio za slikanje, ali dodajem ovo čisto kao informaciju. Na kraju sam opet ušao u grad na Nova vrata. Zovu se tako jer su posljednja probijena u starim zidinama. Kroz njih se ulazi u kršćansku četvrt.  A u kršćanskoj četvrti prizor koji se do prije par godina nije mogao vidjeti. Bila je uvijek muka naći božićne nakite. Prije dvije godine, čini mi se, otvorena je ova trgovina.  Potrošačko društvo stiglo je i u Jeruzalem! |