Jeruzalem i ostalo
utorak, 13.12.2005.
Nabi Samuil (3)
Nabi Samuil (1)Nabi Samuil (2) U prošla sam dva posta opisao mjesto nazvano Nabi Samuil kao svetište groba proroka Samuela i kao arheološko nalazište, no, budući da je riječ o najvišem brijegu zapadno od Jeruzalema, valja ga opisati i kao izuzetan vidikovac. Nažalost, kad smo bili ondje nije nas pratilo i lijepo vrijeme, pa su i slike više informativne nego lijepe. Nabi Samuil nalazi se negdje u središtu područja koje je u Starom zavjetu pripadalo plemenu Benjamina, najmanjem od dvanaest izraelskih plemena. Odavde se područje toga plemena širi u uskom pojasu još par kilometara prema zapadu, dok prema istoku nastavlja sve do rijeke Jordana kod grada Jerihona. Kada su Izraelci, nakon izlaska iz Egipta i prolaska kroz pustinju, osvojili obećanu zemlju, Jeruzalem je ostao nekako na ničijoj zemlji, a nalazio se točno na granici između Benjamina i plemena Jude, onog plemena iz kojeg je bio kralj David i kojem pripadaju gradovi Hebron i Betlehem.  Iako dan baš nije bio sasvim čist, ipak se ovdje na obzorju u desnom dijelu slike naziru tri tornja. To je Maslinka gora podno koje se prostire grad Jeruzalem. S druge, istočne strane Maslinske gore, pa sve do Mrtvog mora, prostire se kamenita Judejska pustinja. Od ovog istočnog dijela brijega na kojem smo se nalazili krenuli smo prema zapadnoj strani.  Tu se, prema zapadu, nastavljaju smjenjivati brežuljci plemena Benjamina, koji se polako spuštaju prema dolini Šaron i području oko Tel Aviva. Nažalost, izmaglica nam nije dozvoljavala da to i vidimo. Okrenuli smo se, stoga, prema sjeveru.  Ovdje, tek par kilometara od nas, počinje se uzdizati gorje koje je pripadalo plemenu Efrajima. Nakon Davida i Salomona i podjele Izraela, to će biti središte Sjevernog kraljevstva, a kraj će biti poznat i kao Samarija. Danas je ondje palestinsko područje s gradom Nablusom kao svojim središtem. Kad smo završili s obilaskom ovoga mjesta, uputili smo se prema izlasku, a ovdje, budući da je Nabi Samuil i židovsko svetište s malom sinagogom, nalazi se i neizostavna fontana za obredno pranje.  Na njoj se nalazi ova plastična posudica s dvije ručke.  Dok vrši svoje obredno pranje, pri čemu mora oprati obje ruke, Židov će prvo primiti nečistom rukom za jednu ručku i isprati drugu ruku. Potom će čistom rukom primiti za drugu ručku i politi onu nečistu ruku. Na taj način nikada čistom rukom ne prima ručku koju je dodirivala nečista ruka. Nastavili smo dalje pješice prema Jeruzalemu. Nakon par kilometara stigli smo do naselja Ramot. Tu smo mislili čekati autobus za Jeruzalem, no taj nije nikako stizao. Konačno smo izgubili strpljenje, zaustavili taksi koji je prolazio i, nakon kraćeg cjenkanja, ušli u njega. Tako je završilo ovo ugodno i poučno nedjeljno prijepodne. Još smo stigli doma i za ručak. |