Jeruzalem i ostalo
ponedjeljak, 12.12.2005.
Nabi Samuil (2)
Nakon što sam u prekjučerašnjem postu opisao građevinu podignutu na spomen Samuelova groba, danas vam želim prikazati što se sve nalazi uokolo. Uz lijep pogled što se pruža s ovoga brijega teško je bilo usmjeriti svoju pozornost na arheološke ostatke na samom brijegu. No, evo što smo sve vidjeli. Križarska crkva, unutar čijih se ostataka smjestilo i današnje svetište, bila je okružena građevinama. Najveća je svakako bila zgrada samostana. Od nje su ostali samo najniži slojevi uobičajenog križarskog stila gradnje s prijelaza iz romanike u gotiku. Zakorači li se dalje u povijest, naići će se na bizantski sloj. Od njega su ostale uglavnom gospodarske zgrade i razne radionice. Među njima sačuvali su se i ostaci ove keramičke peći.  Mnogo više zanimljivih ostataka vidi se iz još ranijeg, rimskog i helenističkog razdoblja. U doba Heroda Velikog izvodili su se opsežni građevinski radovi u mnogim mjestima njegova kraljevstva. Za to je bio potreban kamen koji se klesao u kamenolomima. Ovdje, ispred nekadašnje križarske crkve, nalazi se jedan takav kamenolom. Vidi se na slici da je iz nekog razloga rad u ovom kamenolomu iznenada prestao.  Ovaj je ogromni kamen već bio gotovo u potpunosti obrađen i trebalo ga je još samo odvojiti od ležišta. Moguće je da je prestala potreba za kamenom ili je neki projekt izgradnje naglo zaustavljen. Možda je riječ o nemirnim godinama židovskih ustanaka protiv Rimljana. U helenističko i rimsko doba bilo je ovdje i naselje, a stanovnicima je, kao i uvijek, bila potrebna voda. Ovdje se vidi rupa probijena u svodu cisterne za vodu, a u uglu je i ožbukano korito, izrađeno za držanje vode.  Možda je to bila nekakva kupaonica, a možda i ono što se hebrejski zove mikve, kada za obredno pranje, premda su one obično veće. Osim ljudi, ovdje su živjele i životinje, pa je i za njih valjalo urediti prebivališta. Ona nisu bila jako udaljena od ljudskih nastambi. Na ovoj se slici vidi da su i kuća za ljude (desno), i štala (lijevo) bile dio istoga kompleksa.  Uz stupove na ulasku u malu štalu nalaze se po jedne jasle izdubene u kamenu. Kad smo obišli čitavo arheološko nalazište, odlučili smo se malo i odmoriti, a budući da je tada oko bilo besposleno, lako je našlo novu zabavu - ovu lijepu smokvu.  Moji su kompanjoni zaključili da je smokva »dobra za jelo i za oči zamamljiva«, pa su se bacili na posao.  No, i ja moram priznati da su smokve bile stvarno slatke i ukusne. Osim nas, još se netko vrzmao oko smokava, ali beduinka je, unatoč svojim godinama, bila toliko hitra da je svojim fotografskim aparatom nisam uspio uloviti na djelu.  Na kraju smo si još dozvolili baciti pogled na okolinu, a to je sasvim poseban prizor o kojem ću vam pisati sljedeći put. |