Jeruzalem i ostalo
ponedjeljak, 05.12.2005.
Bet Guvrin - Mareša (1)
Nastavljam ondje gdje sam jučer prekinuo priču o izletu od prošlog četvrtka.Obišli smo Tel Bet Šemeš, vratili se u autobus i nastavili put dalje prema Qiryat Gatu. No, taj grad nije bio naš cilj. Zaputili smo se prema mjestu poznatom pod tri-četiri imena. Zovimo ga za sada njegovim aramejskim imenom Bet Guvrin, "kuća ljudi", koje je bilo u uporabi negdje od 1. st. Među znamenitosti toga mjesta svakako se ubrajaju "zvonaste spilje", nastale kao kamenolomi i nalazišta krede.  Na gornjoj je slici naša mala grupa studenata, koja pažljivo sluša objašnjenja svoga profesora, arheologa, dok se na donjoj slici vidi da i ja ponekad nešto slušam.  Kopanje se unutar spilja započinjalo odozgo, probijanjem uskih rupa kroz najtvrđi, površinski, sloj stijene, da bi se onda kroz te rupe izvlačilo odlomljeno kamenje i kreda. Bile su u uporabi sve do konca prvog arapskog razdoblja, negdje do kraja prvog tisućljeća.  E, nakon što smo obišli sve spilje, čekala nas je malo duža šetnja, nekih pola sata hoda, preko brda. Usput smo naišli na neke biljke tipične za Svetu zemlju, no te fotografije ostavljam za jedan od sljedećih postova. Prvi cilj ovog hoda bili su ostaci križarske crkve sv. Ane.  Upravo je začuđujuće koliko su toga križari izgradili u onih jedva stotinu godina koliko su vladali ovim krajevima. I, valja naglasiti, bila je to vrhunska umjetnost prelaska iz romanike u gotiku. U Europi jedino je Francusko graditeljstvo bilo razvijenije od ovoga križarskoga. Ostatak križarskog naselja oko ove crkve još uvijek nije istražen. Iza crkve, u daljini, vidi se maleni brežuljak: tipičan tel, što znači brijeg s ruševinama.  U njemu se vjerojatno, između ostaloga, skrivaju ostaci starog židovskog grada Mareša. To je, dakle, drugo ime ovog mjesta. Grci, ili bolje, helenisti, nazvali su ga Marisa i to je ime u uporabi barem do 1. st. Josip Flavije, židovski povjesničar, zapisuje negdje pred kraj 1. st. da je u tome gradu helenističko-rimske kulture rođen Herod Veliki. Jeste li znali da Herod porijeklom nije bio Židov, nego Idumejac, a to znači pripadnik jednog arapskog plemena. Njegov je otac prihvatio židovsku vjeru, kao preduvjet za dobivanje državne službe. Arapi su kasnije ove današnje ruševine, nazvali Tel Sandahanna. Ime očito dolazi od naziva križarske crkve. Naš sljedeći cilj ponovno je nešto spektakularno: grobnice. Nastale su u helenističko vrijeme, oko 2. st. pr. Kr., a lijepe freske u njima dokazuju nam da se radilo o ljudima koji su pripadali helenističkoj, a ne židovskoj kulturi, što se odnosi i na njihovu religiju.  Mrtve su sahranjivali u ove velike udubine u zidu, da bi kasnije, nakon što se tijelo raspadne, skupili kosti u male sarkofage i smjestili ih u zasebne prostorije. Dolje se vidi jedna od freski iz grobnice, koju su, upravo zbog nje, arheolozi nazvali grobnicom glazbenika. Jasno mi je da na fresci gospođa drži harfu ili citru, no kakva je to frula što je gospodin svira? Da nisu sopile ili roženice?  I, vidite, sve smo to obišli prije ručka. Srećom, ovdje ispred grobnice glazbenika smjestio se mali kiosk sa suvenirima, sokovima ali i nekakvim automatom za kavu, pa je aklamacijom odlučeno da ćemo u hladu, koji je za to i napravljen, ručati. Svatko je izvadio svoje sendviče, voće i slične stvari. Ja sam pokušao s onom kavom iz automata. Pisalo je na njemu: "kratki espresso", ali je automat uspio napuniti više od pola normalne čaše. Pitam se kakav bi bio dugi? Dobro je u svemu tome što je naš profesor pravi Talijan (dobro, ne baš pravi, nego Trentino), pa je sa sobom ponio termosicu doma skuhane kave. A budući da sam mu ja jedini student doktorand koji još ima volje s njime hodati po ovim ekskurzijama, mene je prvoga ponudio. "Naravno da hoću! Hvala, profesore!" Nastavak: Bet Guvrin - Mareša (2) |