tenkgirl
04.03.2009., srijeda
nothing compares to..
|
živim ko srednjoškolka, od vikenda do vikenda. raspoloženje preko tjedna mi ovisi o tome jesam li ga vidjela prethodni vikend, jesmo li brijali, jesmo li pričali.. ako nije došao ili je otišao ranije ili nismo komunicirali tužna sam, razočarana, cinična, nadrkana.. a ako dođe, ostane, priča sa mnom.. sretna sam, raspoložena, leptiri se probude.. svijet se okreće oko njega. mog seksualca. koji uopće nije moj. i mogu meni oči manijački blistat do sutra, kad ja s njim ne znam razgovarat. znam se zajebavat, komentirat tekmu ili nazdravljat ničemu.. ali ne znam pričati. plesali smo u subotu. došli smo prvi i bili smo solo dok nisu došli ostali. pa smo si naručili cugu i plesali. smijali se. pjevali. a onda se i ljubili. tad je još bio dovoljno trijezan da razumije što ga pitam. da, moguće, i odgovori na nešto. izrazi mišljenja i želje. ali ja nisam ništa pitala. nije mi ni palo na pamet. leptiri su skakali iznutra, a ja izvana. nisam se sjetila da se trenuci kad smo nas dvoje solo rijetko događaju i da bih trebala iskoristit priliku i reći nešto. dati svoja mišljenja i želje. to mi je palo na pamet tek idući dan. pa mi je raspoloženje ovaj tjedan obojeno kombinacijom žaljenja i razočaranja. žaljenja, jer nisam ništa napravila u jedinoj prilici koju ću vjerojatno imat u sljedećih par mjeseci. razočaranja, jer zapravo ne želim postavljati nikakva pitanja. želim da on postavi pitanja. ili da me barem pozove na kavu. ili na seks. prejadna jadnica sam. bljak. |
