živim ko srednjoškolka, od vikenda do vikenda. raspoloženje preko tjedna mi ovisi o tome jesam li ga vidjela prethodni vikend, jesmo li brijali, jesmo li pričali..
ako nije došao ili je otišao ranije ili nismo komunicirali tužna sam, razočarana, cinična, nadrkana.. a ako dođe, ostane, priča sa mnom.. sretna sam, raspoložena, leptiri se probude..
svijet se okreće oko njega. mog seksualca. koji uopće nije moj.
i mogu meni oči manijački blistat do sutra, kad ja s njim ne znam razgovarat.
znam se zajebavat, komentirat tekmu ili nazdravljat ničemu.. ali ne znam pričati.
plesali smo u subotu. došli smo prvi i bili smo solo dok nisu došli ostali. pa smo si naručili cugu i plesali. smijali se. pjevali. a onda se i ljubili.
tad je još bio dovoljno trijezan da razumije što ga pitam. da, moguće, i odgovori na nešto. izrazi mišljenja i želje.
ali ja nisam ništa pitala. nije mi ni palo na pamet. leptiri su skakali iznutra, a ja izvana. nisam se sjetila da se trenuci kad smo nas dvoje solo rijetko događaju i da bih trebala iskoristit priliku i reći nešto. dati svoja mišljenja i želje.
to mi je palo na pamet tek idući dan. pa mi je raspoloženje ovaj tjedan obojeno kombinacijom žaljenja i razočaranja.
žaljenja, jer nisam ništa napravila u jedinoj prilici koju ću vjerojatno imat u sljedećih par mjeseci.
razočaranja, jer zapravo ne želim postavljati nikakva pitanja. želim da on postavi pitanja. ili da me barem pozove na kavu. ili na seks.
prejadna jadnica sam. bljak.
Post je objavljen 04.03.2009. u 11:21 sati.