nedavno sam sjedila na cugi s frendom iz djetinjstva.. on je jedan od dvoje ljudi s kojima još mogu normalno razgovarat.. ostali smo na istoj valnoj dužini valjda.. podsjetio me na mnoge događaje.. davne događaje.. ko klinka bila sam u stanju imat jake osjećaje prema nekom.. bilo dobre, bilo loše.. ako sam bila zaljubljena to je bilo do kraja. euforija kad bih ga srela, leptirići kad me ljubio, mučnina u želucu ako bi pričao s drugom.. ako sam nekog mrzila, mrzila sam ga cijelim svojim bićem. ne znam zašto, al sad to više ne mogu.. ak mi se netko i svidi to je nekako površno.. ono.. ok mi je.. ali mi dosadi za čas.. mislite da to ima veze s godinama? jesmo li što stariji - to manje sposobni potpuno se prepustiti? |
design by Ruby Nelle