nedavno sam sjedila na cugi s frendom iz djetinjstva..
on je jedan od dvoje ljudi s kojima još mogu normalno razgovarat..
ostali smo na istoj valnoj dužini valjda..
podsjetio me na mnoge događaje.. davne događaje..
ko klinka bila sam u stanju imat jake osjećaje prema nekom.. bilo dobre, bilo loše..
ako sam bila zaljubljena to je bilo do kraja.
euforija kad bih ga srela, leptirići kad me ljubio, mučnina u želucu ako bi pričao s drugom..
ako sam nekog mrzila, mrzila sam ga cijelim svojim bićem.
ne znam zašto, al sad to više ne mogu..
ak mi se netko i svidi to je nekako površno..
ono.. ok mi je.. ali mi dosadi za čas..
mislite da to ima veze s godinama?
jesmo li što stariji - to manje sposobni potpuno se prepustiti?
Post je objavljen 24.11.2008. u 20:10 sati.