tenkgirl
18.11.2007., nedjelja
obavijesti i obaveze
|
umrla mi je baka. ne, ovo zvuči kao da su uključeni osjećaji. a nisu. nema nikakve tuge ili nečeg sličnog. jesam li loša osoba zbog toga? ma zapravo ne mislim da jesam. ne mislim da moram tugovati samo zato što se to očekuje od mene. pa onda ne osjećam ni nekakvu krivnju zbog nedostatka takvih osjećaja. zapravo sam otupjela. ne znam kako se trebam osjećati. a i da znam ne bi imalo nikakve veze. znam da mi pomisao na sprovod i ljude koje ću tamo sresti izaziva grčeve u želucu. mislim da ću povratit ako mi netko izrazi saučešće. ono o čemu razmišljam od jutros kad sam saznala, je isto o čemu sam razmišljala i kad mi je stari javio da je imala infarkt prošli mjesec. što se od mene očekuje? i zašto? stara mi je vrlo jasno dala do znanja što bih ja sad trebala učiniti. nije pitala kako sam. nije pitala kad je sprovod i da li se uopće zna. pitala je: kad krećeš? obiteljske obaveze od mene zahtjevaju da budem dobra kćer. ma što to uključivalo u tatinom shvaćanju dobre kćeri. kad krećem... ne krećem. neću ga nazvati. neću otić k njemu i pružit mu podršku, emotivnu i logističku. neću stajat kraj njega u povorci. neću se uopće ubrojat u ožalošćene. od njega se očekivalo da bude dobar otac, ali to nije bio. od nje se očekivalo da bude dobra baka, ali to nije bila. ja bih trebala biti drugačija, ali nisam. možda me moja reakcija ili nedostatak nje ipak čini lošom osobom. |
