tenkgirl
29.11.2007., četvrtak
post koji skače s teme na temu
|
danas je dan republike i stari je popio malo... staroj mi je rođendan danas. mislila sam je vodit u hnk na pepeljugu. nisam nikad bila na baletnoj predstavi iako sam nekad plesala balet. također nisam nikad bila ni u hnk, što je još veća sramota. mislila sam je vodit, al sam odustala. zbog love. čak i uz popust prek firme mi je preskupo. isplanirala sam si previše stvari i jednostavno nemam love. ne mogu platit i pepeljugu i novu godinu u bugarskoj i rođendanski tulum. odustala sam i od hladnog piva. to je još 200 kuna koje ću zapit ovaj vikend, a ne onaj za 2 tjedna. štedljivost i skromnost su moje nove dvije vrline. još kad bih mogla dodati i želju za učenjem na popis... frendice su me pitale kaj da mi kupe za rođendan. to mrzim. više volim da je poklon nešto što je osoba sama smislila, a odgovara mojem ukusu i željama. a ak me ne poznaješ dovoljno da mi znaš odabrat poklon koji će mi se svidjet, onda ne moraš kupit niš. ja nikad nikog ne pitam kaj bi htio. i volim misliti da sam prilično dobra u smišljanju ideja za poklone. ustvari, znam da sam dobra, jer na poslu uvijek ja imam ideju kaj da se kupi nekome i uvijek se mene pita. nažalost uz to ide i zaduženje da skupim lovu i kupim poklon. jedina osoba koju ću ipak morat pitat što bi htjela je syren. sram me je reći da joj za zadnji rođendan nisam niš kupila. stvar je još gora zato što joj je to bio 18-i. ali kako se nismo ni vidjele otkad ga je proslavila (osim sad na sprovodu, što i nije baš prilika za poklanjanje) imam prikladan izgovor. pred drugima. pred sobom nemam nikakav izgovor. što se tiče tuluma za rođendan tu moja novostečena štedljivost i skromnost NEĆE prevladati. bit će ića i pića i dobre muzike. bila sam prošlu subotu na jednom tulumu gdje je bio ukupno 1 (slovima: jedan) cd s ok muzikom, koji se vrtio iznova i iznova... a onda se ekipa toliko napila (ne i ja, nažalost) da je počela puštat nenu belana i slične uspješnice. mrak. idući dan sam odmah počela slagat playliste na kompu. bog blagoslovio modernu tehnologiju. amen. usprkos mnogobrojnim idejama za shooterse, čiji sam najveći fan ja, a ne moji prijatelji / gosti, odlučila sam se za jednostavniju, a vjerojatno i jeftiniju varijantu. pivo, vino i par boca žestice. klasika. veći mi je problem to što moram u ponedjeljak napravit "zakusku" na poslu. nešto narezaka i kolača + sokovi. nemam pojma kak ću to prevest u ured budući nisam motorizirana. bus ne dolazi u obzir... morat ću nekaj smislit... a mama će na kraju dobit buket cvijeća. ne znam još kakvog, sve osim žutih ruža i kala dolazi u obzir. ovo dvoje ima previše negativnih konotacija za obje. ništa od personaliziranog poklona za nju. i tako ništa što sam joj kupila ne koristi. ili još gore, pokloni dalje. zato mi je ta pepeljuga i pala na pamet. to nije nešto što će skupljat prašinu, zauvijek zaboravljeno od svojeg vlasnika. uf... ovaj je post zbrkan ko i moje misli ovih dana... |
23.11.2007., petak
dođoh, vidjeh, pobijedih... or something like that...
|
na kraju sam bila na sprovodu. bilo je... ružno. otac mi je uputio ukupno jednu rečenicu. što je bilo jedna rečenica više nego je uputio svojoj sestri. koju btw nije obavijestio kad je sprovod. ipak je došla. i stajala na parkingu ispred groblja. prošlo je i to... idemo dalje... no hdz fun intended... |
18.11.2007., nedjelja
obavijesti i obaveze
|
umrla mi je baka. ne, ovo zvuči kao da su uključeni osjećaji. a nisu. nema nikakve tuge ili nečeg sličnog. jesam li loša osoba zbog toga? ma zapravo ne mislim da jesam. ne mislim da moram tugovati samo zato što se to očekuje od mene. pa onda ne osjećam ni nekakvu krivnju zbog nedostatka takvih osjećaja. zapravo sam otupjela. ne znam kako se trebam osjećati. a i da znam ne bi imalo nikakve veze. znam da mi pomisao na sprovod i ljude koje ću tamo sresti izaziva grčeve u želucu. mislim da ću povratit ako mi netko izrazi saučešće. ono o čemu razmišljam od jutros kad sam saznala, je isto o čemu sam razmišljala i kad mi je stari javio da je imala infarkt prošli mjesec. što se od mene očekuje? i zašto? stara mi je vrlo jasno dala do znanja što bih ja sad trebala učiniti. nije pitala kako sam. nije pitala kad je sprovod i da li se uopće zna. pitala je: kad krećeš? obiteljske obaveze od mene zahtjevaju da budem dobra kćer. ma što to uključivalo u tatinom shvaćanju dobre kćeri. kad krećem... ne krećem. neću ga nazvati. neću otić k njemu i pružit mu podršku, emotivnu i logističku. neću stajat kraj njega u povorci. neću se uopće ubrojat u ožalošćene. od njega se očekivalo da bude dobar otac, ali to nije bio. od nje se očekivalo da bude dobra baka, ali to nije bila. ja bih trebala biti drugačija, ali nisam. možda me moja reakcija ili nedostatak nje ipak čini lošom osobom. |
16.11.2007., petak
zašto je bolje bit muško?
|
svrbi me desna bradavica... to valjda znači da ovuliram... prokleto iritantno... |
13.11.2007., utorak
kamikaze
|
kopam po netu za receptom za jello shots. to su oni shootersi koje ameri uvijek imaju na tulumima. tj barem na koledž tulumima... našla sam nekoliko recepata, što jednostavnijih, što kompliciranijih. usput nailazim na razne recepte za razne shooterse, između ostalih i za kamikaze meni omiljeni kratki koktel. sastojci: 1 oz Vodka 1 oz Triple sec 1 oz Sweetened lime juice (like Rose's brand)  mmmm..... sad još samo trebam saznat kolko je oz... što je zapravo triple sec... i gdje u zagrebu da kupim bilo-kakav, a kamoli sweetened, sok od limete??? ~ ~ ~ a zašto tražim po netu recepte za koktele?? zato što sam odlučila ove godine slavit rođendan. pa u glavi radim planove za tulum. kaj ćemo pit... kaj ćemo jest... tko će doći... kako ću premjestit dvosjed iz male sobe u kuhinju da se ima gdje sjest... i još sto detalja... aha, kraljica izbjegavanja obveza našla je novu temu da joj odvrati misli od učenja...  in my own defense - prošla sam cijelu skriptu. al ipak mislim da ću past...  kaj je meni ovo trebalo? mogla sam bit tajnica, excuse me, administrator i fino se ne jebat s glupostima! ali ne, ja u 28-oj razvijem ambicije! ja sam kreten. |
12.11.2007., ponedjeljak
ovo je najodvratniji spot koji sam ikad vidjela
|
Simian Mobile Disco - Hustler |
11.11.2007., nedjelja
coffee sunday
|
ja nisam curka koja često sjedi po kavama. a i količina frendica s kojima sam sjedila po kavama mi se smanjuje (vidi dva posta ispod). tak da je danas bio izniman dan. izniman u smislu drugačiji. ne izniman u smislu posebno dobar. kao prvo ustala sam rano. ok. ranije nego inače. u 11 sam imala dogovorenu kavu s 3 frendice i jednim frendom. bilo je raznih tračeva, a frenda smo ispilile s ženskim temama kao npr. vjenčanja frajeri ulošci  šalim se, uloške spominjemo samo kao srestvo tjeranja muških iz neposredne blizine. works every time!vratila sam se doma na ručak, te sam krenula učit. to je bilo kratkog daha, budući sam zaključila da sam preglupa da mi išta ostane u glavi. pa sam se na netu družila s virtualnim prijateljima. vrlo korisno utrošeno vrijeme, nema što. taj dio dana nije bio izniman ni u kojem smislu. u 5 sam imala drugu kavu. s frendicom koju nisam vidjela nekih 5 mjeseci. ne bi čovjek vjerovao, sve smo si rekle u sat i pol. kak ta prijateljstva postaju plića s vremenom... ili je to samo moj život isprazan pa nemam o čemu pričat??  sad sam došla doma i idem radit pizzu. a onda ću gledat tv. niš od učenja. lijena sam i glupa. ufff... |
10.11.2007., subota
interliber
|
upravo stigoh sa sajma knjiga. čim sam ušla bilo mi je sve poznato. a onda sam shvatila - pa izložači su, uz pojedine iznimke, na istim mjestima! stvarno originalno. a i ponuda je jednako suhoparna kao i prošle godine. algoritam gura svoja prekrasno ilustrirana i opremljena, ali preskupa nova izdanja fantastike i knjiga za djecu, ili u najmanju ruku mlade. i btw zadnjeg harry pottera su snizili za ovu priliku samo bijednih 36 kuna. pih! profil još smatra da su knjige lane biondić nešto što svatko treba pročitati, pa su za njih izdvojili poseban stol. vbz oprema knjige po šabloni, tako da sve knjige dana browna izgledaju isto. a isto tako izgledaju i knjige drugih pisaca. popis se nastavlja... ipak, bila sam zadovoljna kad sam celeber našla upravo na istom mjestu i u istom aranžmanu kao i prošle godine, pa sam kupila dvije knjige nicka hornbyja. 2 knjige za cijenu jedne i pol. nije loše. što se tiče sajma multimedije, on se svodi na prilično šturu ponudu profila, štandove dnevnih listova gdje prodaju ostatke filmova i knjiga koje nisu prodane uz novine na kioscima i hrpu polupraznih štandova različitih organizacija. od udruge za pse vodiče slijepih do unicefa. multimedije nigdje... ali kupila sam lijepu i jeftinu šalicu od udruge za pse vodiče. imali su fora majice, ali nije bilo mog broja. napravili su odličnu stvar kad su doveli dvoje slijepaca sa psima, tako da ih je svatko mogao dragat i gledat kak su lijepi i pametni. ko nije dao lovu nakon tog stvarno nema srca. gužvetina je bila prestrašna. kućanice su kupovale kuharice i biografije raznih prišipetlji. dječica su gledala razne slikovnice ili knjige o tinejdžerima detektivima, čarobnjacima i borcima protiv vampira. studenti medicine su izgleda naišli na povoljne prilike, jer je kod knjiga medicinske tematike bila posebno neprohodna hrpa ljudi. sve u svemu, čovjek bi rekao da hrvati čitaju. ipak, ja i dalje preferiram naručivat knjige prek interneta iz superknjižare, gdje dobiješ 10% popusta po defaultu, a često bude i dodatni popust! |
06.11.2007., utorak
odmahujem rukom na još jedan verbalni proljev...
|
bože što je s ljudima u zadnje vrijeme... dobijem poruku danas od manuelle: prije nego što obrišem tvoj broj, ono na facebooku ti stvarno nije trebalo. osim strogo neizbježne poslovne komunikacije jedna drugoj nemamo što za reć više. buahahahaaa.... od tuge ne znam što ću. no, da elaboriram za sve zainteresirane. njezin, već odavno, bivši i ja smo dobri... onak, poznamo se prek prijatelja, dobri... čak smo i prijatelji na facebooku... neš ti izdaje... uostalom, što god da je napravio njoj (a što, vjerujte mi, nije big deal) nije napravio meni... ispao je kreten, da... ali ja ga ne mrzim... niti vidim razloga da s njim prekinem sve kontakte... i (što mi je nekoliko puta naglasila) da ne izgovaram njegovo ime pred njom... ja, naprotiv, mislim da je to sve bullshit... te da me se uopće ne tiče... možda sam u krivu... možda me neka ženska lojalnost treba primorati da, ne samo budem na njenoj strani, već i da izbjegavam svaki kontakt s njim... a ako ga ne mogu izbjeći onda da ga ignoriram... okrenem glavu od njega i ne komuniciram s njim na bilo koji način... možda... al brijem da ne... ne znam kada i kako se to dogodilo... čini se da sam počela skupljat oko sebe te neke high maintenance ljude... sve neke titraj oko mene trebice... majke ti, nemam ja vremena, a ni živaca za to... rubijinim riječima: Daj ženo pojebi se. |
04.11.2007., nedjelja
izlazak par ekselans
|
kao prvo: jebem ti naslovnicu, da ti jebem!!! svaki put kad se ulogiravam me izbaci! ima previše slika i flasheva... jebo ih dizajn! ~ ~ ~ a sad da se vratim na temu današnjeg posta: bila sam jučer vani... s dečkima... da, tako je, četiri muškarca i ja... ne čini se pravedan omjer... dečki su se pokazali kao zabavni, smiješni i iznenađujuće ljubazni... plesali su sa mnom... nosili su mi cugu... kad mi je bilo hladno zagrnuli su me svojim kaputom... a nisam brinula ni za prijevoz... sve u svemu - idealno... plan je bio jako se napit i ić lovit komade... jako dobar plan... pogotovo ovaj prvi dio... pokazao se vrlo uspješan... iznad svih očekivanja, štoviše... plesali smo... barili žene i djecu... dečki žene, ja djecu... izričito se sjećam šlatanja jednog doduše visokog, ali očito mlađahnog dečkića... nije išlo dalje od toga, srećom po njega... u jednom trenutku nju gaj je iskoristio moju očitu pijanu napaljenost, pa me poljubio... tako da sam ispunila cijeli plan, čini se... naravno, ja sam prva posustala... G me odveo sjest u neki separe... onda sam pala, naglavce, sa sjedala na pod... krivim klisku kožu na sjedalima... G je zaključio da je najbolje da me nju gaj otfura doma... odveo me do auta... međutim, nju gaj je do tad već bljuvao koktele... romantično... G je zaključio da smo jedno drugom najbolje društvo i ostavio nas... nakon dva sata ostatak ekipe je krenuo doma... nemalo su se iznenadili kad su nas našli di su nas i ostavili... i u neznatno boljem stanju... u međuvremenu su i ostali stigli do našeg stupnja pijanstva... osim G-ja... on se nije prestao iščuđavat tome što sam se ja ubila... ali tenk se nikad ne zgazi! ne kužim... zbunjeno se češkao po glavi... spletom okolnosti, koje su uključivale bljuvanje, vodu, sendviče i spavanje na volanu popraćeno glasnim hrkanjem, mili je došao k sebi... dovoljno da nas sve razveze... imam modrice po nogama... glava me boli... a u ustima mi je neopisiv okus... sve u svemu - izlazak za pamćenje... |
