| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Kad putuješ dionicom Split-Zagreb onoliko često i dugo kao ja, u nekom momentu nemaš više ništa novo za vidjeti uz autoput, uz iznimku eventualno teže prometne nesreće, kada bi to bilo nešto što uopće želiš vidjeti. Još sam se davno bacila u povremeno kupovanje šarenih časopisa, što je doslovno uvijek rezultiralo razočaranjem. Obično su skuplji nego što sam zamišljala, pa me onda razljuti što na svako drugoj stranici imaju reklame, a tekstovi obično prežvakavaju već tisuću puta rečene stvari, koje su još k tome većinom i lažne ili apsurdne. Pričam, naravno, o takozvanim, urbanim časopisima za zaposlene samostalne bla bla žene, jer sa raznim Storijima i Glorijima nije imalo smisla ni pokušavati. Od političkih tjednika ne znam koji mi ne ide na živce, dnevne novine obično «odradim» na internetu uz jutarnju kavu, pa su jedini preostali bili časopisi tipa Geo. Što jest jest, tamo bih barem pročitala nešto što nisam ranije znala, i imala bih što raditi dobar dio puta, ali bih se uvijek u jednom trenu zapitala «Koliko to sve ima veze s mojim životom?», i s vemenom odustala i od njih. Tako sam u autobusu čitala knjige, a na kiosku kupovala vodu, osjećajući se pritom kao alien čije postojanje nijedan izdavač nije predvidio na ovim prostorima. Slutite prevrat.  Jučer sam putovala iz Splita sa nultim izdanjem novog domaćeg uratka zvanog PlanB. Prepisujem iz uvodnika: U poplavi tračerskih magazina, koji nalikuju jedan drugomu kao jaje jajetu i kojih je svakim danom sve veći broj, te usko specijaliziranih časopisa namijenjenih određenim interesnim područjima, trebao nam je... Plan B. ... radi se o mjesečniku s originalnim temamam o hrvatskim i regionalnim poslovima, događanjima, sudbinama, kulturi, dizajnu i, osobito, tehnologijama. Osim prvog i generalnog dojma koji bi se dao najbolje izraziti kao «Jupiiiiiii!», imam, naravno, pohvala i primjedbi, a kao dobro obučena u davanju feedbacka, krećem od dobroga: 1. Ima se što za čitati. Već sam se navikla da kupim magazin jer me zanimaju dva do tri članka, pa da nismo još prošli Šibenik, a ja sam već pročitala sve što namjeravam i još odspavala desetak minuta. PlanB me zabavljao cijelim putem, i još ga čitam doma, a čitala sam bila i kod prijatelja navečer u krevetu. Reći ćete da zbilja sporo čitam, ali ja kažem da ima tu zanimljivog štofa. 2. Unutar svog tog štofa nijednom se ne spominje nijedna od onih javnih osoba zbog kojih svi lude jer ih se stalno spominje u medijima. Pa onda oni koje to živcira isto spominju te ljude, i njihovo se ime i priča ispisuju opet i opet, u bezgraničnom loopu, zato što je lakše napisati Paris Hilton nego ovakvu rečenicu. 3. Kažu da su vezani za tehnologiju, a po meni su najviše vezani za net. Nude zbilja puno priče o svačemu što se tamo zbiva, i tek sam krenula u istraživanje siteova koji se spominju. Da stvar bude smješnija, počela sam koristiti opciju «bilješke» na svom mobitelu, za koju, nisam imala pojma da postoji. Sad znam da tu mogu napisat web stranice koje želim pogledat kad na poslu pijem kavu, a ne si ko seljak saveat to u nedovrsene poruke. 4. Dakle, usvojili smo da Tenchee voli šareno. E, pa, šareno je, ne kužim se u te stvari, al vidim da su, kao, je li, dizajnerski osviješteni. 5. Potpuno je apolitičan. Što mi je na trenutke bio minus, ali sam sigurna da neće, kako se bliže izbori. Od stvari koje mi nisu tako legle, izdvajam tri: 1. Već spomenuti super kul gooba moderni dizajn me malo previše podsjeća na Vip, barem na naslovnici. 2. Zagrebocentrizam. Naime, ja sam vrlo osjetljivi prijemnik na svake natruhe stava «Sve civilizirano, urbano, obrazovano i kulturno u ovoj zemlji nalazi se u Zagrebu. Ostatak zemlje je primitivna periferija gdje nema interneta, a svi se bave samo i isključivo molitvama za heroje, a ne zločince.» i moram priznat da su mi senzori na momente zatitrali. 3. Ovo posljednje nije primjedba, već moje izvoljevanje: nekako mi fali nešto u stilu pisanja. Ništa nije bilo loše, ali... No, dobro, fali im jedna urnebesno duhovita osoba (htjela sam napisati napomenu da uopće na aludiram na Zrinku Pavlić, ali sad mi se čini da nije uopće blesavo aludirati baš na nju. Žena, naravno, ima svoju glavu i sposobnost donošenja vlastitih odluka, ja samo kažem da bi meni baš lijepo legla unutra). There, I said it. I dakle, vraćam se na srž posta, koja je «Jupiiiiii!» uz Balkijev ples radosti. |