30.06.2007., subota

when I choose my colour, it'll be razzle dazzle rose

Jučer sam poslije posla trebala odnijeti poveću hrpu stvari na poštu. Plan je bio nakon pošte dovući se kući i odspavati umor koji taložim od utorka, al' ko za vraga, ona u Gundulićevoj nije radila, pa sam morala produžiti korak do Jurišićeve, gdje me je pak dočekao oveći red, uključujući ženu koja je dovukla čitavu torbu novih brojeva Glasa Koncila il' već nečeg sličnog. «Ovo traži nagradu, kad ostavim poštu idem si kupiti nešto» pomislio je moj odnedavno materijalistički um. Budući da sam si dan prije neplanski kupila vrlo svečanu haljinu, a onda smislila kako je to bio pametan ulog za prijateljičino vjenčanje koje se sprema u rujnu, odlučila sam ovaj put krenuti po nešto «što mi treba», namely, smeđe japanke. S tom sam mišlju ušla u Magmu, a iz nje izašla se preslatkom ljetnom narančasto bijelom haljina-tunikom i žutom torbom. Što je pak otvorilo potrebu za bijelim, narančastim ili čak crvenim tajicama. Onda sam se sjetila nazvati D., da provjerim stignemo li se vidjeti prije nego odem na godišnji. «Ej, di si?» «Upravo izlazim iz DM-a. Kupila sam si dvije kreme protiv celulita i jednu za samotamnjenje.» «Mda, ja sam kupila haljinu i torbu. Poklekla ko glupača, uopće nemam samokontrole. Mislim, išla sam samo po japanke.» «Nemoj mi ništa govorit, ja sam išla kupit rašpicu za nokte.» Mislim, znam da ima puno gorih žena od mene kad se radi o šopingholičarenju, šminkerstvu i nasjedanju na jeftine persuazivne trikove. Znam da mnogi ljudi svaki dan kupuju stvari koje im ne trebaju, al meni je to pomalo nova uloga, jer kao da sam jučer bila ona tipična studentica Filozofskog kojoj je u opisu posla gledati s visoka na takve ljude. Pa se pravdam, mada iskreno uživam. A jučer sam se uhvatila kako iskreno slinim za rozim kupaćim kostimom, što bi prije nekoliko godina bio razlog za poslati me na MRI. I skužila sam da mi je roza trenutno moja boja. Al ne ona barbie roza, ili ona baby svijetla nježna pink, ni ona blijeda sa malo sivkastog, već ona tamna i kričava, koju sam donedavno zvala «neofen roza», al Camera obscura kaže razzle dazzle rose. To je vrsta boje koju obožavaš ili mrziš, i nije ju lako ignorirati. Moj rozi desktop isijava kad se ugasi svjetlo u sobi, i ne krivim ljude koji jedva čekaju da se upali screensaver. Nekako tako izgleda i moj život trenutno, naporan je i ponekad zabole oči od njega, ima te neke elemente koji zbilja umaraju, vjerojatno čak nagrizaju (ne znam što točno), ali je all in all veseo. Nekom možda ne bi bio po volji, i netko bi donio drugačije odluke, al se svi slažu da je intenzivan. I da se ne zaboravlja. Druga stvar koju sam skužila o sebi i bojama je da sam ja imala zbilja puno «omiljenih boja» tokom godina. Moja seka obožava plavu (barem) od srednje škole, i to su već svi zapamtili. Njena garderoba je plava, njen nakit je plav, njeno sve je plavo. Druži se s tom bojom toliko dugo da razlikuje slatko-plavu, gorko-plavu i još neke okuse, kao Eskimi sa bijelom. Za mene mnogi još misle da mi je omiljena narančasta, jer nisu uhvatili da mi je poslije nje neko vrijeme bila žuta. A prije narančaste i žute bila je zelena. Zdravozelena, a prije nje maslinasta. Prije toga bež, prije nje tamnocrvena, a prilično sam sigurna da sam imala i ja plavu fazu. Čak i svijetlosivu. S rozom sam imala samo fazu kad sam je mrzila u svim njenim varijantama, jel, donedavno. I sjetila sam se scene kad smo se jednom predstavljali na prvom predavanju iz razvojne psihologije. Mogli smo se predstaviti kao životinja ili stablo ili namještaj ili hrana ili štoveć nam padne na pamet, i ja sam rekla da bih se ja predstavila kao Biokovo. Zato što ono ima s jedne strane more i otoke, a s druge strane Zagoru. Puno sunčanih sati i vruće ljeto, a tokom cijele godine snijeg i led u pećinama. Krš i gole stijene, a i hrpu endemskih vrsta. I divokoze, koje obožavam. Rekla sam da bih ja tako živjela svoj život, da uzmem od svega pomalo. Karijera i obitelj. Feminizam i pletenje. Samostalna i princeza. I samotnjak i društvenjak. I iz grada i sa sela. I kako da jedna takva osoba ima jednu omiljenu boju, recite vi meni. Ja ih hoću sve. Ima ih još miljardu za obožavati (trenutno mi je oker u top 5), i iako sad kažem «ni mrtva», jednom će mi biti draga boja breskve.

- 21:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #