| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
(kategorija "stari post", originalno objavljen 05.10.2005.) Nakon što sam pobjegla u Split na gljivarenje i hedonizam, moji su splitski prijatelji pobjegli svuda uokolo, a i ljeto je pobjeglo u nepoznatom smjeru. U zadnja 24 sata sva volja koju sam eventualno imala za izlaženjem iz kuće šćućurila se na kauču ispod deke, pa moram za njom. Vani je odvratno, a unutra su knjige, kauč, mačka koju treba češkati i mtv adria koji mogu gledati samo ovaj tjedan. Moglo je biti i gore. Ovo ljeto me uhvatila volja za čitanjem lektira koje to nikad nisu postale, a trenutno je aktualna Gospođa Bovary. Sad mi je drago što je profesorica zaključila da ej ne stignemo imati za lektiru, jer bih je bila preletila tada, i ne bih je sigurno shvatila i ne bih uživala u njoj kao ovih dana, a posljedice lošeg tajminga bi ostale zauvijek; svrstala bih je među «knjige koje sam pročitala» i teško da bih se ikad na nju vratila. Dobre knjige ne bi trebalo imati za lektiru. Uglavnom, volim Emmu Bovary jer je ona žena koja je prepametna za svoju okolinu. Gospodin Flaubert je to prikazao tako što ona želi više avantura u vidu fine odjeće, balova i markantnih ljubavnika, jer je čak i njemu bilo teško zamisliti da bi Emma možda htjela sama postizati nešto veliko, al' ja ne sitničarim. Kužim tu Emmu, i kužim kako mora da je uzburkala javnost tog vremena. Žena kojoj nije dovoljno da ljubi, poštuje i služi svog muža, nego se usuđuje smatrati ga prilično jednostavnim, žena kojoj je pun kufer vlastitog djeteta jer je i ono samo još jedna rešetka njenog zlatnog kaveza, žena koja je na sve moguće načine «nekršćanska» jer želi više. Emmi bi se svidjelo 21. stoljeće, u kojem bi mogla biti Carrie, ili čak Samantha ako joj se prohtije, mogla bi biti sve četiri odjednom, mogla bi biti Carla del Ponte ili Hillary Clinton, pokazujući najduži prst svim Ljiljama Vokić uz put. Da je netko teleportira ovdje, vjerojatno bi skakala iz jedne uloge u drugu, i trebalo bi joj neko vrijeme da se stigne začuditi zašto većina žena ne mari za sve te stvari. «Nisam ti ja neka feministica» čula bi ih kako ponavljaju dok listaju časopise u frizerskom salonu. Ako bi se usudila pitati što su to feministice i po čemu one to nisu, dobila bi nerazumljib govor koji bi uključivao riječi: depilacija, preružne, lezbače, Carla del Ponte. Na ove zadnje bi se sama u sebi posramila što je bila pozavidjela toj moćnoj ženi o čijem odobravajućem kimanju glave ovisi čitavih nekoliko država, i činila joj se prekrasnom s tom aureolom moći koju je nosila sa sobom po svijetu. Tada bi Emma shvatila da se svijet nije promijenio koliko se činilo u prvi mah, i da je žena koja ne želi biti lijepa i poslušna za svog muža još uvijek malo čudna. Ona samo sada ima mehanizme koji joj omogućavaju da to čini pedantnije i brže. … Sinoć sam s ujakom gledala film u kojem neki New Yorčanin, brother from the hood, upadne u čarobno jezero i izroni u britanskom srednjem vijeku. Tamo među dvorskim djevama pronađe jednu crnkinju (naravno) i oni zajedno spremaju revoluciju protiv zlog kralja (opet naravno). Na kraju on nju nagovara da se vrati s njim u 2001. godinu, i to riječima: «To je mjesto gdje pametna žena poput tebe može raditi mnogo više od miješanja kaše. Odvest ću te u trgovački centar, možeš otići na depilaciju nogu, možda francusku manikuru..» |