| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Kako masturbiraju sudionici big brothera? - postavljeno je pitanje danas na jednoj ženskoj kavi. Pored onolike pompe što se digla kad je neka cura presvlačila majcu, pa je svekolika javnost vidila njene sise, mogu zamislit kako bi izgledalo da nekoga prikažu kako se olakšava; em bi Sanja napravila show na tu temu, em bi Crkva digla halabuku da promoviraju prosipanje sjemena. Big Brother je ionako, uz Harryja Pottera, djelo Sotone. Uglavnom, smislile smo par načina na koje bi se to moglo izvest a da se ne skuži, mada je zaključak bio da je ovaj slučaj lakši ženama, pa im sad manje zamjeramo što je njima lakše pišati po šumama. sad je 1:1. al stojeći u tramvaju nakon tog razgovora, zapitala sam se, s povećim zakašnjenjem za svekolikom hrvatskom javnosti, bi li ja mogla izdržat 100 dana u onoj kući, i ako slučajno bi, kako bi mi bilo. svatko tko je netko u hrvatskoj već je prije par tjedana morao razmišljati o tome, jer je ekipa rtla išla po tom njihovom partiju i redom pitala za mišljenje mineu, jackuesa, ivanu kindl i ostale ljude čija nam mišljenja uvijek toliko znače. ali mene niko nije pitao, pa sam uspjela ignorirati čitavu stvar, dok mi nije postalo predosadno u tramvaju. i što sam zaključila? zaključila sam da mi ne bi bio toliki problem što me stalno prate kamere, jer bi se s vremenom navikla na činjenicu da su tu i da u najmanju ruku stotine tisuća ljudi gleda kako ja perem čaše. vjerojatno bih nakon nekog vremena prevladala strah od toga kako ja tim ljudima sad izgledam, i počela koristit metodu koju koristim u svakodnevnom životu - što god da napravim i što god da kažem, nekima ću bit simpatična, a nekima ću ić na jetru, pa je najmanje naporan scenarij da budem jednostavno ja. ako je nekome to dosadno, koga vraga gleda big brother, zaboga. ali ne znam kako bih se mogla odreći svog života na 100 dana. prva stvar, 100 dana bez neta, helooooooooooou. sto dana bez mejlova, sto dana bez ženskih sex-i-grad kava, sto dana bez priča o perlicama i fimo-masi, sto dana bez blesavih hihotavih i nezamislivo kreativnih ljudi kojima sam se okružila, na 100 dana da se odreknem ljudi koje sam godinama tako marljivo skupljala, vjerojatno bih nakon par dana počela pokazivat neke od simptoma koje smo učili na psihopatologiji. negdje kod stanice na savi došla sam do zaključka da mi prijatelji služe tome da me podsjete na to tko sam ja uopće, a kod knežije sam se počela pitati kako to da ja to uporno zaboravljam. poražavajuća činjenica da nisam sigurna tko sam bez svojih prijatelja sustigla me na srednjacima, a na jarunu zaključak da je to valjda razlog zašto ne kužim kako se neki ljudi mogu samo skupit i otić živit i radit na drugi kraj svijeta. kvragu, a taman sam prije mjesec dana, učeći razvojnu psihologiju, zaključila da sam, eto, izgradila vlastiti identitet. imam još posla, reklo bi se. |