| < | rujan, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
imam te neke momente kad mi malo bude dosta cijelog svijeta. i ne bude mi jasno zašto ni točno u kojem je trenu to počelo, ali ništo što iko oko mene može reć neće pomoć, neće niti pogodit blizu, blizu čega ne znam, ali neće. e u takvim trenucima slušam aimee mann.kad mi neko postavi sad već broj jedan na listi omraženih pitanja "šta slušaš?", ako sam od volje da krenem nabrajat, aimee mann se nikad ne sitim.. al kad me uvati neki gore opisan moment, ona je jedino što mi se smije nać na listi, jer je jedino što imam u folderu mp3 što ne vežem uz nikoga drugog. a u takvim trenucima nisam dovoljno strpljiva da odgovaram na "šta slušaš" pitanje.. nije pošteno prema aimee što uvijek bude prešućena, jer me ta žena stvarno fascinira.. fascinira me jer ispada da šta god sam ja osjećala dosad, šta god mi se motalo po glavi i šta god me mučilo, aimee je napisala pjesmu o tome. obično bude tako da skinem nekoliko njenih pjesama, slušam ih, zvuče mi dobro, al nikako da mi legnu neki stihovi, nikako da mi legne o čemu ona to.. i onda par mjeseci (do godina) kasnije, upadnem u neki pms koji nije pms, i evo ga - klik! ona je napisala pjesmu o meni sada, kako zaboga to zna... jednom sam čitala izjavu lika koji snimio film magnolia, čiji skoro cili soundtrack izvodi aimee mann. lik je rekao da je to valjda jedina situacija di je sountrack nastao prije filma, jer on je napravio cijeli film prema njenim pjesmama. "I sat down to write an adaption of Aimee Mann songs. Like on would adapt a book for a screen, I had the concept of adapting Imee's songs into a screenplay." kaže Paul Thomas Anderson na coveru Magnolijinog soundtracka, i ja, zahvalna na sestrinoj navici da još uvijek ponekad kupi originalan cd, kažem "aaaaaaaaaaa" jer mi je sad malo više jasno zašto volim taj film. zašto volim one likove. aimee je dosad napisala pismu o doslovno svakoj mojoj bivšoj ljubavi, o nekima i po nekoliko njih, i svaki put kad me pročita dama iz winampa, sjetim se jedne profesorice, zamjene iz hrvatskog u 2. srednje, koja je rekla da su pjesnici u 16 stoljeću pisali o istim stvarima kao i svi koji su došli poslije njih, o ljubavi, ljepoti i smislu uglavnom, i da nam se samo čini da je svijet nešto drugačiji sad nego prije 500 godina, ali ustvari - ništa novo pod kapom nebeskom. tada sam imala 16 i bila sam hormonalno programirana da joj ne povjerujem, jer se tad činilo da ono što ja osjećam nije nikad niko, ali tad nisam ni čula za aimee mann. uglavnom, ne prilažem nijednu pjesmu o bivšim ljubavima, ali evo jedna o meni: MOMENTUM Oh, for the sake of momentum I've allowed my fears to get larger than life And it's brought me to my current agendum Whereupon I deny fulfillment has yet to arrive And I know life is getting shorter I can't bring myself to set the scene Even when it's approaching torture I've got my routine Oh, for the sake of momentum Even though I agree with that stuff about seizing the day But I hate to think of effort expended All those minutes and days and hours I have frittered away. But I can't confront the doubts I have I can't admit that maybe the past was bad And so, for the sake of momentum I'm condemning the future to death So it can match the past. |