< kolovoz, 2004 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off






Linkovlje za mene, ali slobodno se poslužite
crazyauntpurl
Atrus
Iskra
Pituljica
Zrinka
Pinkeye's Twisted Jewelry
Rusulica
Maestra od Nesa
Djevojčica s knjižicama
Fuxa Felicity
Demona
Odjavna špica
Rahatli
Ta_____



i još
Ekviva
H-alter

Pollitika
Dave Barry
Gitak TV


Stripovi koje obožavam
Devil's Panties
Crap I Drew on My Lunch Break
Tentacle Monsters And The Women Who Love Them
Shortpacked!
Cyanide And Happiness
Pearls Before Swine
Piled Higher And Deeper
Calvin and Hobbes

Slika hostovana na Fotorola.com

26.08.2004., četvrtak

nostalgična..

blesava ja, da bi li blesava... u postu prije ravču sam opisala kao mjesto di živi kruv ispod peke i domaći pršut, a zaboravila sam spomenit da je to mjesto di živi najviše uspomena, mojih, očito, a to bi ipak bilo malo važnije.. valjda..

budući da smo se mi mali radočajčići dosta seljakali kroz ovih 20 godina, nijedan stan nije uspio skupit više od 7 godina (a i to samo ovaj zadnji, ostali su pograbili po 2-3), moje prve riječi, prvi koraci, prva menstruacija, i na tisuće anegdota živi na adresi ravča 79, uz rub biokova i, prema didinoj jučerašnjoj računici, 8 kilometara zračne linije od mora.. 8 kilometara, ali na plažu me podsjećaju samo cvrčci oko kuće..

imam osjećaj da sam lately navalila sa dugim postovima, pa danas ne namjeravam istrest kilobajte i killobajte srceparajućeg teksta. prilažem par slikica koje sam našla skenirane u arhivi, i dodajem po komentarčić ili pričicu uz svaku... čisto eto...


ovo smo mama, tata i ja na ravči.. volim ovu sliku, mada se na njoj od važnih stvari s ravče vidi samo lamperija u dnevnoj sobi. volim tu lamperiju, jer kad sam bila mala nisam znala nikoga ko ima drvene zidove kao moji dido i baka.


ovo mi je ujko mane da pionirsku kapu i posadio me ispod oleandra da dokumentira.. barem ja mislim da je bio mane... to je jedna od onih slika koje sam vidila toliko puta da sam uvjerena da se ovoga sjećam, a skroz je moguće da nisam. demonstriram, tako, fenomen koji se zove paramnezija :)


eeeeee, ovo moja majka i ja sjedimo "ispod lozice". tad je to bila omiljena hladovina za pit kavu, a danas je malo zapadno, "ispod terace".. sic na kojem sjedim je vjerojatno iz staroga didinog fiće. nikad nisam vidila tog fiću, ali spomene se ponekad, obično u rečenici koja zvuči kao "a kad smo mi išli _____, davno je to bilo, ja se sićan, još san fiću tada vozija..."


aaaaaaaa ova mi je najdražija... pokojna prababa je uvik pričala o ovoj slici, i o tom ljetu kad bih se ja odšuljala do vrta iza kuće i čokala po dva tri zrna s grozda.. dido je mislia da su vrapci dok me nije uvatija.. naravno, ovo nije jedna od onih priča di sam dobila batine kad su me uvatili, jer moj dido nije takav dido.. on je samo osta oduševljen, pa je zabilježio čitavu stvar svojim polaroidom iz australije


klupicaaaaaaaaaaa! po meri samo za mene izrađena iz najveće ljubavi.. didinih ruku djelo.. za jest i igrat se i crtat i bit najkewl u selu jer tako nešto niko nije ima.. osim klupice, od dide sam dobila i hrpetinu pjesmica, od kojih je većina ostala zaboravljena.. objavljujem najdužu koje se sjećam, koja je napisana pred tatin rođendan..

mom je dragom tatici
sutra rođendan
a ja ne znam, pa ne znam
šta ću da mu dam

pitala sam mamicu
pitala sam seju
al mi nisu dale
nikakve ideju

pa sam onda pitala
moju dragu baku
a baka mi šapnula
pokloni mu žvaku

a dido se smije:
-baš je neka baka
nije tata dijete
šta će njemu žvaka

onda mi je sinulo
ja će mome tati
za rođendan njegov
jednu pusu dati


znam ih još par, al vam ih ne dam.. dido ih klepa strahovito brzo u zadnje vrijeme, al ih odbija zabilježit, kaže da su za internu uporabu. samo ako ostaneš sidit s njim ispod terace posli ručka, možeš ih čut


da ne bude sve dido, dido... ovo je baka.. kad je bila još samo mama, ali volim tu sliku.. baka je osoba koja treba dobit neku nagradu za sav kruh ispod peke koji je ispekla, i općenito za svoj doprinos smanjenju gladi u svijetu, jer je njena životna misija pazit da članovi obitelji uvijek nešto žvaču.. budući da nam ne daje koka kolu i pržene kumpiriće, nego kupine i smokve, njeno šopanje nema nikakve veze s porastom gojaznosti, prije nego se neko usudi bacat optužbe. uz to, senka je i živući dokaz da se mudrost ne uči u školama. and that's all i have to say about that

ispravke krivih navoda smije davat samo mama :)
- 14:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>