Izmjenična električna struja proizvodi se u termoelektranama i hidroelektranama. Najčešći izlazni napon iz generatora je 6 do 35 kV. Napon je potrebno zbog ekonomičnosti prijenosa podići u trafostanicama na jedan od standardnih ( 110, 220 ili 400 kV ). Nakon toga struja se doprema do potrošača visokonaponskom dalekovodnom mrežom, a onda postupno snižava na 0,4 kV ( napon niskonaponske mreže ). Pošto se napon više puta mijenja za kvalitetan prijenos potrebno je ugraditi ukupnu snagu transformatora sedam puta veću od generatorske. Dužina distribucijske niskonaponske mreže u Hrvatskoj iznosi oko 75000 km, a opskrbljuje se oko 2,2 milijuna potrošača (podaci su okvirni). 1. Za što sve se koristi električna energija u kući? Električna energija u kući koristi se za napajanje električnih uređaja, strojeva i aparata, te za rasvjetu i grijanje (izmjenična struja), a pomoću adaptera koji je pretvaraju u istosmjernu za napajanje računalne i komunikacijske opreme, te audio i video opreme. 2. Opiši i nabroji električna trošila. Električna trošila su tehničke tvorevine koje pretvaraju električnu energiju u neki drugi korisni oblik energije , koji ovisi o njihovoj namjeni. Glačalo i lemilica u toplinsku, žarulja u svjetlosnu i neželjeno u toplinsku, ventilator i aku okretač u mehaničku, sušilo za kosu u mehaničku i toplinsku. 3. Opiši razliku između obične i štedne žarulje . Obična žarulja radi na principu isijavanja volframove niti, a kod štedne isijavanje se postiže strujanjem elektrona u inertnom plinu. Udio svjetlosnog zračenja (viša frekvencija) prema toplinskom zračenju (niska frekvencija) oko pet puta je povoljniji kod štedne žarulje. 4. Navedi sastavnice strujnog kruga. Strujni krug čine izvor električne energije, električni vodovi, prekidač i trošilo. 5. Opiši električnu instalaciju kuće. Većina trošila u kućanstvu napaja se priključivanjem na gradsku izmjeničnu mrežu. To postižemo ugradnjom raznih električnih vodova i uređaja koje zajedničkim imenom nazivamo električna instalacija kuće. 6. Nabroji glavne elemente kućne instalacije. Glavni vod, brojilo, razvodna ploča (sastoji se od osigurača, glavnog osigurača i zaštitne sklopke), električni vod za uzemljenje sa uzemljenjem, prekidači, utikači i rasvjetna tijela. 7. Opiši ulogu i vrstu osigursča. Osigurač štiti svaki strujni krug od preopterećenja. Mora biti ugrađena ona vrijednost u amperima koja je navedena u tehničkoj dokumentaciji. On je u naravi namjerno oslabljeno mjesto koje prvo strada bez oštećenja vodova i uređaja. Postoji rastalni i automatski osigurač. Prvo je nužno otkloniti uzrok preopterećenja ili eventualno kratkog spoja, pa zamjeniti rastalni uložak ili postaviti automatski osigurač u radni položaj. 8. Opiši označavanje vodova bojama. Fazni vodič je crne ili smeđe boje, nulti vodič je plave, a uzemljenje žutozelene boje. Ovoga se moramo držati dosljedno, jer se u protivnom može dogoditi nesreća. DODATNI SADRŽAJ (za one koji žele znati više) Izloži doprinos hrvatske tehničke kulture svjetskoj na području rasvjetne tehnike. Prve električne svjetiljke bile su lučne, a zatim su slijedile one sa ugljenom žarnom niti ( Edison ). I jedna i druga su bile neučinkovite. Tražio se podesniji materijal za žarnu nit. Znalo se da bi to mogao biti volfram, ali nije bila dostupna tehnologija proizvodnje niti. Dr. Franjo Hanaman (Drenovci kod Županje), kasnije profesor Visoke tehničke škole u Zagrebu i dr. Aleksander Just nakon opsežnih istraživanja u Beču otkrili su tehnologiju dobivanja niti složenim postupkom iz volframova praha. Nakon što se po patentu 5 godina proizvodilo u Mađarskoj Hanaman i Just su patent prodali američkoj tvrtki General Elektrik Co i nakon toga se žarulja sa volframovom žarnom niti proširila svijetom. |