Svi moji dani

Imao sam maloprije priliku izvršiti nadoplatu TOMATO računa bonom od 100 kn. Kako inače nisam korisnik spomenute mobilne mreže, to je bilo moje prvo iskustvo takve vrste u toj mreži (dotični TOMATO račun je račun jedne druge meni bliske osobe).

Slijedeći upute na bonu pokušao sam nadoplatiti račun...

*103*14-znamenkasti-broj#šalji

I dobio povratnu informaciju da je taj bon već iskorišten :)

Naravno da sam ostao iznenađen i odmah sam pokušao nazvati službu za korisnike da mi objasni kako je to moguće da novootvoreni bon kojem sam ja pred svjedokom noktom izgrebao zaštitni sloj da bih došao do 14 znamenkastog broja, nije važeći ili da je već iskorišten.

Teško razočarenje doživio sam kad sam shvatio da se poziv službi za korisnike na broj 092 9933 naplaćuje 1,70 kn po minuti, plus vjerojatno naknada za uspostavu poziva, plus naravno pdv... tako da sam i od toga odustao i pokušao sam isti bon nadoplatiti ponovo.

I gle čuda, ovaj sam put uspio. Ne mogu garantirati da prilikom prvog unosa nisam pogriješio (jer nisam kasnije provjeravao), ali sam gotovo siguran da sam unio ispravan broj, isto kao i drugi put kad je nadoplata uspjela.

Eh sad... da priči ovdje ne bi bio kraj, pokušao sam po nadoplati računa bonom od 100 kn aktivirati povlaštenu tarifu 0.35 slijedeći upute koje sam našao na netu.

Poruku sadržaja TOMATO potrebno je poslati na broj 4092

I pošaljem ja poruku i ona prođe okay, kad odmah iza toga dobijem povratnu informaciju da ako želim povlaštenu tarifu 0.35, moram prvo nadoplatiti račun bonom od 100 kn... a upravo sam to malo prije toga napravio.

I tko je sad molim vas u toj priči lopov i prevarant?

Podsjećam da npr. u 095 (TELE2) mreži aktivacija povlaštene tarife ide automatski kod nadoplate bona...

Zaista nemam riječi za ovo što sam maloprije doživio, ali se nadam da će i takvim prevarama jednom ipak doći kraj.

Ne znam čime sam zaslužio da mi šalješ tako dirljive poruke :) obzirom da zapravo i nisam bog zna što, da sam obični šalabajzer, niš koristi i da sam čovjek sa 100 lica. Sve to što ti se možda čini da sam okay je samo moja slatkorječivost, način na koji sam zadnjih godina naučio komunicirati s ljudima oko sebe.

A zapravo se iza svega toga krije onaj najosnovniji, najniži nagon, nagon mužjaka... nagon za održavanjem vrste. Obična požuda, neutaživa, bezosjećajna i nemilosrdna, glad za seksom... da, to sam ja, živa maska... bezosjećajni gad :).

(Zapravo i te kave što ih uporno pokušavamo dogovoriti ne znam čemu će nam, kad ni tebi ni meni nije baš do kave. Ne volim biti ni psihijatar jer i sam sam se jedva izvukao iz zla i ne mogu ti baš puno pomoći, osim ako sama jednom konačno ne doneseš neke svoje odluke, prestaneš misliti o onom što je nekad bilo... primiš se posla i planiranja sretne budućnosti) :)).

E sad, druga je stvar što mi ipak živimo u koliko toliko civiliziranom svijetu u kojem postoje neke regule... regule koje nas drže na okupu i nameću nam te maske koje ponosno nosimo. Ali doći će trenutak kad neće ostati ništa drugo nego sušta istina, povratak prirodi, smrt civilizacije, kad će se i javno priznati da ljudski život nije važan... ne jedan život, nego životi stotina, tisuća, stotina milijuna ljudi... samo zato da ne izumre ljudski rod... jedna od mnogih životinjskih vrsta, šaljiva genetska kreacija nekog stvoritelja, stara samo nekoliko tisuća godina.

(Čujem li da to netko spominje Darwinovu evoluciju?) :))

Možda ćemo imati sreću... baš mi, pa nećemo doživjeti... i nećemo biti svjedoci. Nego ćemo poginuti u kaosu koji će nastati vrlo skoro. Ubit će nas priroda i njene katastrofe, ili ćemo možda poginuti od nečijeg zalutalog metka, bodeža krvnika. Možda ćemo ispariti u trenu, vinuti se u visine u obliku plamene prašine nuklearnog rata...

(Sav novac na Zemlji u trenu će izgubiti svaku vrijednost...)

I to će nam biti Božji dar... posljednja milost koju nam stvoritelj može dati, milost da ne doživimo patnje i strah sudnjeg dana kad će divovi opet hodati Zemljom i kad će se za doručak hraniti našim strahom i krvlju. Na nesreću (a možda sreću) i ta će muka proći... a još veća doći. Divovi će otići, a priroda svemira pokazat će svoju moć, svoje pravo lice. Vrijeme će na tren stati, a bič Božji pomest će svo zlo nastalo na licu ovog nama znanog svijeta.

Netko će pomisliti da nas to stvoritelj zaista kažnjava zbog našeg zla. Ali ne... stvar je samo u redovitom, periodičnom održavanju, pročišćenju na koje ni nama znani (a zapravo samozvani) stvoritelj, uopće ne može utjecati.

(A ti si ono jednom nešto pomislila da si ti luda?) :))

I zbog čega onda da se draga frendice ja sikiram? Zašto ne bih uvijek bio dobre volje? Da li bi mi išta pomoglo da sam zbog ičeg nemiran, nesretan...

...kad nam sudnji dan već kuca na vrata :).