Što sam zapamtila od bake

ponedjeljak , 04.02.2008.

1. Obitelj je važna. To su ljudi s kojima živiš, obitavaš i po defaultu ih voliš, jer da ih ne voliš ili se s njima ne slažeš ne bi ni trebao živjeti s njima, kako je i napravila moja teta s nepunih 18. Možda zbog ovoga, još uvijek čuvam svoju sobu u roditeljskom domu. Rodbina ili porodica su ljudi s kojima si u nekakvom već krvnom srodstvu i ne moraš ih nužno voljeti ali moraš se truditi da uvažavaš različitosti, zoveš ih barem jednom godišnje i šalješ im čestitke za Božić i/ili Uskrs, kako bi pokazao da si dobro odgojen.

2. Obitelj mora uvažavati sve svoje članove bez obzira na dobnu hijerarhiju, pa tako baka nikada nije dopuštala da nas tata ili mama otpišu kao „klince“ nego je inzistirala na tome da se čuje i naš glas. Naravno, ako ne bismo imali neki suvisli „argumentum ad hominem“ ona je bila prva koja će nas popljuvati i vrlo srčano ponavljati našu zabludu svaki put iznova na nekom porodičnom okupljanju tako da to nikada ne zaboravimo.

3. Stariji članovi obitelji moraju skrbiti za mlađe u materijalnom smislu sve dok se ne ožene/udaju. U bakinim očima moji starci su bili nule jer nisu kupili stan/kuću meni i bratu, a od svojih roditelja su nakon sklapanja braka dobili stan, auto s presvlakama, spavaću sobu i kuhinju i ljetovanja sve dok nisam napunila 5 godina. Pogledajte pod 2. točku pa ćete vidjeti zašto napamet znam sve što su starci dobili od njih.

4. Pravilo za kćeri/unuke: Prilikom izbora dečka/supružnika apsolutno je važno da ti dečko/supružnik barem u nekom polju bude pametniji od tebe, tako da mu se nakon što splasne prvotni ljubavni žar uvijek iznova možeš diviti. Uvijek se brinula da ću ja teško naći takvu osobu jer „ne što sam njena“ nego sam strašno pametna.

5. Pravilo za sinove/unuke: Prilikom izbora (izvan)bračne družice strašno je važno proniknuti u odnose djevojčine/mladenkin mame i njezine svekrve. Ako joj se mama svađa sa svekrvom i nisu u dobrim odnosima, onda će i tebi jednog dana zagorčavati život „kvocanjem“ protiv tvoje majke.

6. Pravilo za svu djecu i unuke bez obzira na spol: Imajte na umu to da dolazite iz „velike“ obitelji i ne dajte nikada da vam budući supružnici „pljuju“ po obitelji jer time pljuju i po vama samima. Najpametnije je ne iznositi prljavi veš o bilo kome iz obitelji jer će suprug/supruga prvom prilikom to iskoristiti protiv vas po principu „ista si svoj tata“. Ah, koliko sam se puta samo oglušila o ovo pravilo i kajala se, draga bako, da samo znaš, ali od srama ti ne mogu reći.

7. „Quot linguas calles, tot homines vales“ ili koliko jezika znaš, toliko (ljudi) vrijediš. Ona je pričala samo hrvatski, slovenski i njemački, a u novije vrijeme je na popis stavljala i srpski, kao rođena Vukovarka, pa čak i maštala o tome da otvori „prevodilački ured“ jer se na tome zarađuju „masne pare“. Meni je plaćala sve tečajeve svih stranih jezika koje sam ikada učila i dapače inzistirala na tome pa čak i nakon što sam se zaposlila. Htjela sam upisati portugalski u veljači ili na jesen s Lucijom i što ću sad?!

8. Ono o čemu Europa tek počinje pričati – cjeloživotno učenje – moja je baka shvatila davnih dana i uvijek mi govorila da nikada nisi prestar da počneš iznova. To se odnosilo i na veze i na školovanje i na sve živo. Sahranila je dva supruga, promijenila nekoliko ljubavnika i uvijek se dočekala na noge, obrisala suze i otišla na frizuru. Završila faks kao udovica s dvoje maloljetne djece. Vozački položila u 55. godini. Dan prije smrti još uvijek vozila auto. U prosjeku dvaput godišnje dobivala kazne za prebrzu vožnju.

9. Najgore je „sve znati a pravit se glup“, to je često govorila a sama se često tako ponašala. Nikada nije naučila da u frižideru ne smije imati samo, ajmo redom, kobasice, kulene, kulenove seke, slaninu, mast i čvarke. Uporno je odlazila na dijete ali nije uspjela. To ju je i ubilo, neposredno. Strašno sam je sekirala svojim vegetarijanstvom i bila je sigurna da ću prije ili kasnije nastradati i uništiti si organizam jer čovjek koji ne jede meso nije čovjek. To je manje-više jedina glupost koju je ikada izrekla.