Crocsice

utorak , 31.07.2007.

Bila sam na moru, opljačkali me Dubrovčani, izgorila sam, ali sam se sretno vratila. U svakodnevicu koja je tek sinoć postala nešto lakša. Loše podnosim vrućinu. Još lošije klima uređaje, tako da sam prehlađena već tjedan dana. Nebitno.

Kroksice imam već nekoliko mjeseci. Prije dvije godine sam ih vidjela kod prijateljice u Austriji i nakon početnog zgražanja pristala obuti. Otada ih obožavam. Naprosto su odvratne, znam, mješavina klompi s pijace i kaljača iz Peveca. Istovremeno su definitivno najudobniji komad obuće koji sam ikada posjedovala tako da intenzivno razmišljam da nabavim još koje.
Od ove sezone (o blože, tko bi rekao da ću jednog dana pisati o modnim sezonama) Kroksice su došle i kod nas ali primjećujem da ih nose isključivo stranci. Tako je prije oho-ho godina bilo i s Birkenstockicama koje također cijenim (ali malo manje otkako sam našla Kroksice). Kod nas slabije prolazi udobna obuća ispred "atraktivne".
Ja sam malo drukčija, pa nemam kriterije za odabir obuće. Lokalni nadimak mi je Tausendfislerica (otprilike: stonoga) na koji se kao ljutim, ali to ne znači da sutra već neću naći novi komad. Volim ja i lijepe cipele, tako da imam i nekoliko pičkastih modela, no rijetko ih nosim jer se naprosto rijetko spičkavam (ovo baš nije lijepi izraz, ali žurim jer imam posla). Jako volim patike (jedna blogerica bi rekla, patike su patike a tenisice su patike za tenis!) i imam ih hrpu. One najbolje idu uz moj "imidž" i udobne su. Hedonistica sam u svemu pa tako i po pitanju odijevanja i obuvanja: ne mogu zamisliti da cijeli radni dan provedem u sandalicama poput ovih koje gledam iz izloga, uglavnom su zlatne i imaju po nekoliko remenčića. E takve posebno ne volim – nerviraju me ti bedasti remenčići, zlatna boja mi je grozna a da ne kažem koliko me nervira što ih svaka druga cura ima na nogama. Po tome se vidi koliko pratim modu i jasno je zašto su meni hit boje sezone smeđa i roza!
Da moram u takvim spodobama provesti radni dan, vjerojatno bih si odgrizla prste na nogama ili napravila nešto slično. Prednost moga posla je osim blizine i to da nikoga nije briga kako izgledam. Zajeb je manji taj da sam sad u prvoj sobi pa stranke mene prvu ugledaju, tako da ne mogu više dolaziti u pidžami ili japankama i čarapama, ali zato mogu u Kroksicama. And I'm lovin' it!
Onda sam prije par dana naišla na ovo:

I ponovno konstatirala da su ljudi degenerična vrsta koja će jednoga dana sama sebe uništiti. I tako nam treba.
Hej, ženo i muškarče koji ste pokrenuli ovaj debilni projekt, zar zaista nemate ništa pametnije od paljenja cipela ili stavljanja cipela u mikser? Dajte se prijavite i odite u Irak ili negdje drugdje gdje vaša debilna vlada pali ljude! Prave ljude! Ne gumene šlape!

Kategorija: Sezona kiselih krastavaca.