Samopouzdana koketa. Ne još.

srijeda , 11.07.2007.

Nije lijepo zavidjeti drugim ljudima, ali skrušeno priznajem da zavidim ljudima koji znaju koketirati.
Baš sam se maloprije pohvalila Gugltok Dragicama kako sam sinoć sanjala prvi svoj wet dream. Neću vam pisati o čemu se radilo jer je ovaj b(r)log davnih dana progutao sam sebe i izložio me golišavu na pladnju pa se sada čuvam.

Detalj koji sam zamijetila, osim toga da sam bila strašno zgodna i seksi, je da sam strašno koketirala i tome sam se prvome smijala nakon buđenja. Na javi sam sve samo ne koketa. Čak i u situacijama u kojima je bilo itekako poželjno da barem malkec zatrepetam trepetljikama i hihoćem na bedaste upade. O ne, cijepljena sam protiv toga valjda odmah po rođenju.

U vrtiću mi se jako sviđao jedan Robert nadimka Robi i jedan Jadran nadimka Keks (tko pogodi zašto, dobije pusu od mene!). Sviđala sam se i ja njima. To znam zato što su mi crtali srca, tukli se zbog mene i ukrali Mirti bocu od omekšivača iz kutića. Onda su se jednom dosjetili i pitali me koji mi se više sviđa. U snu bih im rekla: „Darlings, ne mogu se odlučiti pa vas molim da ostatak života provedemo u troje. Obećavam vam život prepun užitaka i veselja.“ Dobro, ne bih to rekla je smo tada imali 5 godina, ali recimo nešto tako. Zapravo sam im rekla da su obojica „gadniji od bala u nosu“ i da bih se „prije ubila nego njih imala za dečke“. Pitajte mamu moju, svjedočila je tom događaju na vrtićkoj priredbi i ostala šokirana rječnikom svoje princeze.

Drugi eklatantan primjer datira iz trećeg osnovne kad smo sa školom otišli na tjedan dana Škole u prirodi u Orahovicu. Uhvatila nas je manija igranja „okolo salaša“. Nemam pojma postoji li ta igra još ali da pojasnim: jedna osoba stoji u sredini a svi drugi se uhvate u kolo (mali Slavonci/ke!) i polako hodaju u krug pjevajući „I okolo salaša i okolo salaša i okolo salaaaašaaaa na veliki zbor. Poklanjam se na tebe, poklanjam se na tebe, poklanjam se na tebeeeee i teeeebe uzimam!“

Samo malo, trebam pauzu da odem u wc vrištati od smijeha sad, nevjerojatno kakve gluposti pamtim, moram tekst poboldati...

Evo me. Dakle, ta osoba iz sredini nakon toga odabere drugu osobu (suprotnog spola naravno, nitko u ekipi nije bio gej ili lezba, barem tada ne) i povede je u sredinu kola gdje se drže za ruke i vrte u krug a ostatak kola pjeva: „Sad se vidi, sad se zna, 'ko se kome dopada, oborili oči dole, pa se vidi da se vole!“ E sad opet vrištim od smijeha.

Nas je u to doba uhvatila prava manija toga pa smo čak i na putu za Orahovicu, na svakom stajalištu, svi u kolo i igraj. To je bila odlična prilika da se vidi tko koliko vrijedi a to se vidjelo po tome koliko puta si bio/la izabran/a da plešeš u sredini. Tada sam očijukala s Draganom, kojega sam voljela cijelu osnovnu školu do trenutka kada mi je u 8. razredu rekao da on mene „jednostavno previše voli da bi bio sa mnom“. traume vučem do dans, ali to je tema za drugi post. E taj Dragan, kada bi kojim čudom došao na red, uvijek je birao mene, pa ja njega, pa on mene te smo na taj način upropastili igranje jer više nitko nije mogao doći na red. Uzurpatorica prava od malih nogu! Jako sam htjela da Dragan i ja postanemo cura i dečko a htio je i on, ali nismo to mogli iskomunicirati iz niza razloga, navest ću samo neke: kupio mi ljubičice u kaliću, a ne rezane ili kidane jer je znao da ne volim mrtvo cvijeće, za valjda osmi mart – rekla sam mu da ću ih ostaviti u razredu jer ne volim cvijeće (laž), nosio mi je torbu mjesec dana u školu i iz škole – recitirala sam mu „Nosim sve torbe a jesam magarac“, malo izmijenjenu Tadijanovićevu pjesmu, nakon što me mama zbog ušiju (vaški!) ošišala na skroz kratko rekao je da mi je friz baš fora – rekla sam mu da njemu nikakav friz ne bi mogao sakriti klempave uši... No, sad ću se još zbedirati pa bolje da stanem. Uglavnom, bila sam grozna prema njemu a istovremeno u ladici držala fotku s primanja u pionire na kojoj se držimo za ruke a prije spavanja je ljubila (njega ljubila ne sebe) i maštala kako ćemo se jednog dana konačno poljubiti i dobiti djecu i odseliti u Holivud gdje će on biti pilot a ja doktorica. Kasnije, puno kasnije, zapravo prije nekoliko godina, rekao mi je da je zbilja bio zaljubljen u mene ali da sam bila „odvratna“ prema njemu. Mislim da je baš taj izraz upotrijebio.

Sada ću se stvarno zbedirati. Žalim što sam većinu života bila bitchy, baš bitchy, prema nekim dragim ljudima. Nisam nekako znala reći nešto lijepo, pohvaliti nečija nastojanja. Baš glupo. Nikada nisam znala koketirati, a pri tome ne mislim da uvlačenje u svakom trenutku i svakome, nego na upotrebu tih nekih ženskih čari i magije koju imam u pravom trenutku, na pravom mjestu i s pravom osobom. To bi mi pomoglo i u poslovnom smislu. Ne baš koketiranje nego prilagođavanje situacijama i korištenje bogomdanih resursa.

Trebala bih biti malo nježnija, spontanija i prilagodljivija a ne Slonica Helga kako me Otac Rođeni od milja zove. Na sve idem đonom, svi me žele ismijati, svi me zapravo mrze a prave se da sam im simpatična. Gadan problem sa samopouzdanjem. Razmišljam o tome još od sinoć kada sam se dopisivala s jednom vrlo dragom Damom S Cirkonom koja nema problema s davanjem komplimenata ali ja imam problema s primanjem istih. Stvarno moram poraditi na tome, nisam to prije primjećivala, barem ne u tolikom opsegu. Počinje odmah sada.