Đakovački vezovi

ponedjeljak , 09.07.2007.

Bilo mi jako lijepo kod kuće. Skroz obiteljski onako kako volim.
Da nije ujaka i bratića iz Australije vjerojatno opet ne bih otišla na Đakovačke vezove .
Sramota je biti Osječanka i u 31 godinu života svega dva puta posjetiti Vezove. Baš sramota. A plesala sam folklor dugo, dugo.
Ali eto, stigao ujak i bratić koji razumije ali ne priča hrvatski pa hajde, da im pokažem malo folklora bez cajki.
Najviše sam bila "impresionirana" našom usmenom predajom. Bećarci are my favorite.

"Usta moja mirišu karminom a dikina rakijom i vinom!"

"Niko nema šta Šokac imade, nula nula od hrvatske vlade!"

"Da je meni jedan podrum vina i u njemu gola Severina!"

"Mili bože ala je vrućina, koja joj je strina materina!"

Ove điđe su mi super, sve od malih perlica, zaboravila otkud su, nažalost, ali tu negdje iz Zagorja/Prigorja.

Ljelje. Preteče feministkinja. Fora su. Ja bih isto tako mogla tu i tamo prošetati gradom.

Vezovi su i međunarodnog duha. Prvo drugari Bosanci.

Još Bosanaca. Ovi su bili pravi veseljaci iz Gradačca, pjevali mi Zvijezda tjera mjeseca.

Šašave Slovakinje. Plesale ko blesave i na 45 stupnjeva.

Meksikanci.

Meksikanke. Stalno širile kiklje. Hladile su se, čini mi se.

Poremećeni Talijani. Ljubili žene u publici. Ja se sakrila.

Grci. Prekrasni melos. Dašak juga.

A sad, Đakovački lipicanci, dragi, divni konji. Kočijaši debili, tjerali ih i jako potezali.






Mislim si baš, trebalo bi poraditi na promoviranju ovoga. Nema veze što mene srce vuče u Slavoniju, ali ovo je prava prilika da svi vide Slavonce onako kako ih zapravo i zamišljaju: debele, rumene, pijane i raspjevane, na kočijama i konjima!