Ćsrijed črijećak

utorak , 23.01.2007.

Naslov ima smisla samo meni – loša mi je slika na tv-u zadnjih dana pa mi teletekst ne radi najbolje nego izbacuje ovakve stripovano-šifrovane poruke. Stalno nekako mislim da mi zapravo želi nešto reći taj moj televizor. Imam s njime bolji odnos nego s većinom ljudi ali je komunikacija nekako jednosmjerna. Hm...

Dosta toga mi se izdogađalo u zadnje vrijeme pa ne znam gdje da počnem. Idem brainstormati po točkama!

1. Top sekiracija dana.
Ukrala sliku s Iskona.
U samo deset dana kretenoidni maloljetnik s vrgoračkog područja ukrao je tri psa i brutalno ih ubio. Uhvaćen je nakon što je trećeg psa donio u svoje dvorište i zatukao ga čekićem po glavi, da bi ga dokrajčio nožem. Zanima me je li taj maloljetnik odrastao u prašumi kao Tarzan ili ipak ima neke još gore debile za roditelje koji su ga kamenjem hranili i takav je ispao na ponos majci i ocu. Daj je moj, zatukla bih ja njega kamenjem.

2. Počela sam pisati za Prvi regionalni ženski portal
(slika je link)
pa ukoliko ste željni ženskih tema nevezanih za peglanje muževljevih košulja i top 10 dijeta u svijetu navratite koji put. Za prvi dio B(l)ožica urednica je uzela jedan moj stariji post, a ubuduće će tu biti svega. Volim misliti da sam novinarka!

3. Rekla sam da sam agresivnija otkako ne pušim. Zanemarite točku 1! Danas prolazi 12. dan kako nisam zapalila. Povlačim ono što sam u prethodnom postu napisala o težini samog procesa. Iz današnje perspektive, imala sam u životu nažalost puno više stresnijih situacija od ove, tako da mirne duše mogu reći da je izuzetno lagano postati nepušač. Ne radi se tu ni o kakvoj čeličnoj volji ili nečemu sličnome – po meni – kod prekida pušenja najvažnija je spoznaja o velikoj promjeni koja vam predstoji. Promjene se ne trebate bojati nego je s veseljem prihvatiti i suočiti se hrabro sa svim izazovima. Pronašla sam i progutala, ne doslovno jer još uvijek nisam na dijeti, izuzetno vrijednu knjigu koju bih preporučila svima koji žele prekinuti s pušenjem. Zove se Dan koji će vam promijeniti život – prestati pušiti je moguće a izgleda ovako:

Mislim da je možete pronaći svugdje, izdavač je Planetopija i košta 99kn. Inače sam vrlo skeptična prema self-help žanru ali ova knjiga me sama pronašla. Već sam prestala pušiti kada sam je dobila, ali mi je svejedno pomogla uputivši me na najčešće greške koje mogu i skoro jesam napravila. Moram napisati mejl zahvale Diani Pečkaj Vuković koja ju je napisala! U knjizi nećete pronaći moralnu osudu pušača, dapače, Diana je i sama pušila 20 godina pa na vlastitom pozitivnog iskustvu napisala vodič za potencijalne nepušače. Knjigu sam, velim, dobila nakon što sam prestala pušiti ali joj se rado vraćam svaki dan. Krize mi sada dolaze jako rijetko. Uspijevam se bez problema nositi sa situacijama koje su za vrijeme moga pušačkog života bile pokretači želje za cigaretom npr. ispijanje kave na poslu ili u društvu, pušenje nakon jela, na wc-u... ups, ovo vam nisam smjela otkriti... pušenje nakon živciranja i slično. Stvarno bez problema. Jedini problem koji trenutačno imam je nedostatak sugovornika na temu Tedičino nepušenje. Sada me to malo i popušta ali u prvim danima apstinencije imala sam potrebu svima saopćiti vesele vijesti, ali nažalost moji nepušači nisu mogli shvatiti zašto radim pompu oko nečega tako jednostavnoga, a moji pušači su okretali očima jer sam ih nervirala. To bi bilo to o pušenju s moje strane. Vi koji ste na dobrom putu, probajte nabaviti ovu knjigu i jamčim da ćete reagirati slično ili isto kao i ja. Use-rese-ja! Znam da se i vama se-re od moga nepušenja. A što mogu kad sam vesela i zdravija.

4. Zapravo i nisam tako zdrava, kad bolje razmislim. Pola tjedna sam provela po raznim domovima zdravlja i bolnicama da otkrijem zašto kašljem tako strašno. Dva pulmologa, dvije dijagnoze. Po jednoj imam akutni bronhitis a po drugoj upalu sinusa i alergiju u kombinaciji. Kome da vjerujem?! Idem sutra još vaditi krv pa ćemo vidjeti. Saznala sam između ostaloga da sam alergična na ambroziju (nikada nisam nešto takvo osjetila), divlji pelin (wtf?!) i plijesan (svašta!). Alergotest me bolio stravično i opet sam skoro pala u nesvijest. Časna, koja mi ga je radila, bila je dražesna ali ima kovačku ruku, tako sam dobila 16 krvavih podlijeva na desnoj i 4 dodatna na lijevoj ruci. Ruka mi izgleda ovako:
Sjeća li se još tko filma Variola vera? Neće me skoro vidjeti na sličnom testiranju. Lu-lu je bila moj dobri anđeo prošli tjedan, brinula se za mene, hrabrila me i što je najvažnije, slušala me. Na razne teme. Oprostit će mi ako sam je zadavila.