Prerano...

subota , 06.01.2007.

Željko Malević
1955.-2007.

Želja je bio ljudina.
Želja je bio prijatelj.
Želju sam uvijek dočekivala s osmijehom.
Želja je svirao gitaru.
Želja je pjevao.
Želja je previše jeo.
Želja me volio.
Želja nas je sve volio.
Želja je volio i moga tatu i uvijek ga rado poklapao.
Želja je bio moj najdraži saborski zastupnik.
Želja me vodio u jeftini saborski restoran i smijali smo se.
Želja me rado slušao i bio je moj komadić doma kad sam preselila u Zagreb.
Želja je od prve saborske plaće Marti kupio malu električnu gitaru.
Želja je volio Beatlese i Stonese.
Želja je volio Slavoniju.
Želja je volio ljude.
Želja je vjerovao u ljude.
Želja je govorio istinu i zato ga neki nisu voljeli.
Želja je bio jedan od rijetkih zbog kojih sam unatoč svemu vjerovala da je SDP i moja stranka.

Za koga ću glasati na sljedećim izborima?!
Želje više nema.
Nema ga.

Želja je imao dvoje male, male, male djece.
Želja je imao teško bolesnu suprugu, ali se nikada nije predao.
Želja je vjerovao u "bolje sutra".

Želja nas je napustio jutros u snu.
Prerano.
Puno prerano.

Kažu da ateisti ne idu u raj.
Kažu da oni koji umru na neki svetac idu ravno u raj.
Danas su Sveta Tri Kralja.
Vjerujem da Onaj Gore ima neki plan za Želju.
Možda osnivanje PO SDP Raj?!

Želja će zauvijek ostati u mome srcu.
Želja će mi zauvijek nedostajati.