O izlaženju, koncertima i pjevačicama

petak , 27.10.2006.

U proteklih tjedan dana posjetila sam dva koncerta. To možda nekome nije čudno ali meni trenutačno jest jer sam u fazi da nakon posla radosno trčim kući i to me jedino raduje. Osim kina, to moram priznati. Vrijeme provedeno s mojom malom obitelji, Bunkom i Zverkama mi je najvažnije. Nema mi bolje provedenog vremena od lapeža po kući ili čak spremanja. I ništa mi nije teško. Spremanje stana ili kojekakvo pranje i ribanje me raduje više od izlazaka. Onima koji me znaju od prije to zvuči totalno bolesno i pitaju se što mi se dogodilo. Ja mislim da je jednostavno došlo do zasićenja prijašnjim životom tako da mi ovaj, nešto smireniji tempo, puno više godi. Večernji izlasci su mi postali noćna mora. Prvo se dva dana prije živciram jer nemam volje za takvo što, a onda se nakon toga dva dana odmaram od posljedica.

No, ovaj tjedan se sve posložilo tako da nisam mogla izbjeći dva koncerta.
Prvi se dogodio u Osijeku, gdje sam bila prošli vikend ne bih li i tamo malo proslavila rođendan. Jako volim svoje rođendane ali o tome sam već pisala.
U nedjelju je u Osijeku gostovao Bajaga. Meni on nikada nije ležao kao glazbenik. Istina ima nekoliko pjesama u čijim se riječima mogu donekle pronaći, ali taj soft pop, da ga tako nazovem, nije moj par rukava. Slušala sam ga stihijski u osnovnoj, uglavnom zbog toga što je bio omiljeni pjevač moje tadašnje najbolje prijateljice. I moje Mame! Ona je poludila za njim čim se pojavio.

„Tako je krasan! Tako je zgodan! Tako je pametan!“

Slušala sam nekoliko njegovih intervjua i ovo „pametan“ mi je ostalo pod znakom upitnika. S druge strane jastuka mi je čak bila draga pjesma dok nisam čula da je posvećena Alki Vuici. Mislim stvarno?!
Pamtim kako je Mama za vrijeme rata od neke frendice iz Vojvodine, teškom mukom preko Mađarske došla u posjed tada najnovije kazete i kako se veselila više nego ja kada me je Bono Vox u Budimpešti uhvatio za ruku i podragao po obrazu.
No, da ne duljim. Mama je bila na njegovom koncertu prije neke tri godine kada je jedva nagovorila Brata da ide s njom. Ali to nije bilo dosta za ovo desetljeće tako da je ovaj vikend odlučila kako je najbolji rođendanski poklon za mene odlazak na Bajagin koncert?!?!
I bilo je tako. Vodila me za rođendan na Svoj koncert. Bilo je smiješno. Jako puno ljudi je došlo na koncert pa smo jedva ugrabile mjesta za sjedenje. Bajaga k'o Bajaga, sve isto. Novi album mu je još dosadniji od prošlog Zmaja od Očaja, kako ga je Luković prekrstio. Ali Mama je uživala, njihala se, pljeskala i dizala ruke na svaki njegov mig.
Ja sam uživala gledajući Nju. Tih dva i pol sata ću zauvijek pamtiti. Svako malo me je upitno pogledavala na što sam i ja morala pljeskati i glumiti oduševljenje. A zapravo sam bila oduševljena Njom. Inače već u 9 sati spava sve u 16, a ovdje je bez problema izdržala do 11.30. Cijelim putem kući je pričala kako je Bajaga zgodan, kako se nije udebljao ni kilu, kako mu ne fali nijedna dlaka. Jedino joj je sumnjivo bilo da nema niti jednu sijedu pa smo i tu raspravu zaključile time da se sigurno farba. Ali nema veze, prekrasan je u tom odijelu. Tako bi se i Brat trebao odijevati.

Drugi koncert sam pohodila sinoć u Kerempuhu. Plavi telefon je slavio 15 godina postojanja pa je ekipa priredila koncert iznenađenja za korisnice/ke, suradnice/ke i vipovce. Kako je moj Bunko novinar, mi smo sjedili s vipovcima, Gibonnijem, Ninom, Husaricom i još nekima. Bilo je smiješno jer sam plašila Bunka da ću od svih tražiti autogram. Bunko nema smisla za šalu, to još nisam rekla, pa je pozelenio u licu od potencijalne blamaže. Ja sam se šalila naravno. Prije bih tražila autogram od te djece tamo. Slatkiši mali. Jednu plavu curicu sam skoro zdipila ali u zadnji čas se odnekuda pojavila i mama pa mi je plan propao. Samu sebe sam zadivila poznavanjem opusa dotičnih pjevača i pjevačica. Da me sada netko pita da nabrojim 2 Ninine pjesme, mislim da ne bih mogla. Dobro, dvije možda i bih (Meni je mama pričala… i ona druga lijepa o Jutru), ali više od toga ne bih nikako. Jelena Radan je bilo jako, jako dobra s tim svojim fadom, unatoč navodnoj prehladi. Ima neku karizmu, drukčija je od drugih cura na estradi. To se tako zove, jel?
Nego, nešto drugo želim ovdje podijeliti s vama: zadivila me jedna curica na pozornici. Zove se Tina Vukov, vidjela sam je prošle ili ove godine na Dori, nema više od 17 godina i 1,50 visine ali ima glas dostojan Radojke Šverko ili Billie Holiday, Bajage mi!
U par navrata sam se naježila od te glasine koja je izlazila iz njezinog sitnog tijela.
Kako i zašto netko takav nije poznat kod nas?
Zašto Huljić nije nju uzeo za pjevačicu Magazina pa da postane poznata, nogira Huljića i napravi svjetsku karijeru?